Bormio – Bellano ( Jezero Como )
Budimo se oko pola 8, danas nam se baš i ne žuri – kratka dionica i prijava u apartamn je moguća tek iza 14 sati. Odlazimo na doručak, za kojeg smo danas bolje organizirani i znamo kako već stvari funkcioniraju. 🙂
Poslije doručka nosimo stvari u auto, odlazimo na recepciju napraviti odjavu. Plaćanje imamo direktno, tu nismo rezervirali putem Booking platforme, no cijena se razlikuje malo u odnosu na onu koja je trebala biti. Naplatili su nam dodatno pranje veša, što je u redu i nije bilo nešto preskupo – 4€. No, dodatno su nam naplatili punjenje automobila – nemalih 30€. Kako sam napisao u prethodnom opisu, u Bormio smo stigli s cca 42% baterije, za danas imamo dionicu od 125 kilometara i to s tendencijom spusta s 1200 na nekih 400 ( ako se ne varam ). Uz to nemamo autoceste na toj dionici, pa nam potrošnja ne bi trebala biti velika i imali smo baterije da dođemo do lokacije. Neka okvirna računica ispada da smo platili 7.5kn za isporučeni kilovat ( za usporedbu, doma je cijena za to isto 0.65lp/kWh ). Znači nema veze koliko je auto bio pun/prazan, koliko je dugo spojen, tarifa je za sve ista i računa se po broju spajanja.
Stavljamo bicikle na nosač i krećemo lagano u smjeru Tirana. Vožnja nam prolazi bez nekih prevelikih problema i nakon cca 2 sata stižemo na jezero Como u mjesto Bellano.
Koristimo priliku da malo razgledamo centar, popijemo kavu – čitaj, da ubijemo vrijeme do 14 sati kako bi se mogli prijaviti.
Ovaj smještaj rezervirali smo putem Booking platforme, pisalo je da nema parking, ali našao sam stranicu od istog apartmana i vidio da imaju parking – mislio sam da je zabuna. No, dolaskom do apartmana, saznajemo da su ovi s parkingom druga opcija – Bed & breakfast, dok naš apartman nije. Naš apartman je u zgradi do ove i imamo na raspolaganju javno šljunčano parkiralište koje je uz samu obalu jezera.
Da bi stvari bile gore, rekao nam je da bicikle možemo ostaviti u ovoj glavnoj zgradi u garaži, ali da se ona ne zaključava preko noći. Ta garaža je ujedno bila neka radionica za kamen ( spomenici valjda ). Dogovaramo na kraju da će bicikli biti s nama u apartmanu. Apartman je generalno uređen pred 2 godine i stanje je identično slikama na Bookingu. Jedina mana je da ste s ulaznih vrata u zgradu odmah na ulici i na par dijelova nema nogostupa dok se ide prema gradu, a vozači baš ne prilagođavaju brzinu.
Nismo gubili vrijeme na raspakiravanje stvari, spremamo se i odlazimo na vožnju.
Into the Wild
Današnja ruta nas iz Bellana vodi u smjeru Dervia u kojem se počinjemo penjati u “svijet” malih i uskih cesta uronjenih u zelenilo.
Kako se penjemo sve više, otvara nam se bolji pogled u jezeru, kojeg gubimo odlaskom u unutrašnjost.
Dolazimo do slikovitog gradića Premane – tisućljetnog grada smještenog na padini planine i imunog na prolaz vremena.
Slijedi nam spuštanje prema mjestu Taceno smještenom u dolini Valsassina.
Prolazimo Cortenovu i u mjestu Parlasco nam počinje uspon na Passo Agueglio.
Na usponu se dosta često otvara prekrasan pogled, na početku prema dolini Valsassina, dok pred sam vrh i na spuštanju prema jezeru Como.
Radimo kratku pauzu na vidikovcu na vrhu i započinjemo spuštanje prema Varenni.
Cesta nam je kako smo krenuli iz Bellana bila sve lošija i uža ( čekali smo samo da naletimo na neki makadam ili trail 🙂 ). Spuštanje prema Varenni bilo je baš užitak, put nam se s uskih cestica ponovno počeo “proširivati” i bilo je sve manje ceste standarda – “sama jama”.
Od Varenne do Bellana imamo još cca 6 kilometara s time da imamo dosta tunela/galerija koje treba prijeći – neke od njih nisu osvijetljene, a mi bez lampi na biciklima. Bilo ih je malo izazovno odvoziti jer doslovce upadneš u mrkli mrak i ne vidiš prst pred nosom.
Povratkom u apartman raspremamo stvari i odlazimo do grada nešto prigristi.
Passo San Marco & Culmine
Ovdje u apartmanu imamo “svoj” doručak, pripremamo već uhodani doručak od zobenih pahuljica, chia i lan sjemenki, proteina i kikiriki maslaca.
Danas, kako imamo cijeli dan na raspolaganju odabrali smo dužu rutu – zahtjevnu vožnju koja uključuje dva duga uspona!
Iz Bellana krećemo, opet, u smjeru Dervia, no ovaj put nastavljamo do najsjevernije točke jezera Como. Putem hvatamo dva (profi) biciklista na nekom treningu, priključujemo se iza i koristimo zavjetrinu nekih 5 km sve do trena kad im je počeo interval 😀
Kratku pauzu radimo u Morbegnu – kava, kroasan. Ovdje nam ujedno i počinje beskrajni uspon na Passo San Marco. Vrijeme za danas je li-la, sunčano, s tranzicijom na oblačno i moguće pljuskove.
Uspon na San Marco dužine je 26 km i ima cca 1742 m visinske razlike za savladati, što nam daje 6.5% prosječnog nagiba. Zanimljivo je bilo vidjeti kako smo iz doline stabala bukve i maslina ( regija Lario ) stigli do tipičnih alpskih krajolika kakvi se viđaju na 2000 m nadmorske visine.
San Marco je slične duljine kao i Gavia i to su ujedno i najduži prijevoji koje smo imali priliku voziti.
Ovdje opet imamo svako malo prekrasne poglede, prekrasan krajolik, no vrijeme nam više ne ide na ruku. Navukli su se neki oblaci, kako prolazimo neka mjesta imamo mokru cestu, tu i tamo nam padne pokoja kap kiše. Tu nažalost i ne uživamo baš previše, temperature su ok, ali ljepše je voziti kad je sunce.
Dolaskom na vrh radimo kratku pauzu i napadamo dalje, jer sve izgleda kao da će svako malo početi pljusak. Imali smo dugi uspon, čeka nas i dug spust u pokrajinu Bergamo. Spust je na mjestima dosta strmi ( cca 15% ) i zavojit – puno više serpentina nego na usponu. Imamo dva kratka zaustavljanja za slikanje i vodu.
Spuštamo se u mjesto Lenna, kalkuliramo kako smo vremenski, kakva nam je prognoza i razmišljamo da bi bilo dobro pojesti nešto konkretno. Stajemo u pizzeriji “Moral” u nadi da ćemo pojesti pizzu, no oni pizzu nemaju u ponudi 🙁 Drugo nam se ništa nije čekalo i krećemo dalje prema mjestu San Giovanni Bianco.
Čeka nas još jedan prijevoj i razmišljam da bi možda kratili rutu zbog prognoze i kiše, za koju imamo osjećaj da nas prati cijelo vrijeme. Kraćenje nažalost nije moguće, jer neki brži/kraći put do Bellana ne postoji. Stajmo putem u još jednom restoranu, nažalost ni tamo se ništa nije moglo pojesti ( opet ista stvar, rade dvokratno i nema jela između 13 i 17 sati ). Imamo još čokoladica, nije kritično, ali bilo bi bolje pojesti nešto konkretno.
Vozimo opet nekim uskim cestama, slično kao dan prije. Karakteristično je da su ceste mirne i s malo prometa, što je puno bolje nego na glavnim cestama koja povezuju mjesta na jezeru.
Uspon na Culmine di San Pietro dugi je 22.5 kilometara, prosječnog nagiba samo 3.8% i nekih 850 m visinske razlike. Nisam tu nešto puno slikao, situacija je bila nešto kao “tiha meša” – loše vrijeme, nismo jeli i ove ceste nisu nešto slično cestama ranijih dana, pa mi je Andrea bila malo razočarana. Kao što sam gore napisao, polazišna točka za ove uspone je bila nekih 450 m nadmorske visine, što je dosta manje u odnosu na Bormio gdje recimo krećete s 1200 mnv. Više je raslinja na početku i tek se na kraju uspona otvaraju neki pogledi, no to ima svoje prednosti i mane.
Dolazimo na vrh, imamo restoran/planinarski dom, ali ne zadržavamo se jer kiša samo što ne pada. Slijedi nam dugi spust u Balsio gdje skrećemo u smjeru Cortenove i prolazimo jednu dionicu od jučer samo u kontra smjeru.
Stajemo u Introbiu, u Pasticcerii Santa Marta. Imaju pizza cut, kavu, kroasane 🙂 Pauzu svodimo na minimum zbog kapljica kiše koje su se pojavile nedugo kako smo sjeli.
Iza Cortenove od Tacena počinje jedan lijep uspon – friško asfaltiran i za kraj imamo serpentine i spust u Bellano.
Za kraj dana odlazimo do grada – napuniti auto, obaviti kupnju u obližnjem Euro-spinu i nešto pojesti. Punimo na EnelX AC punjaču, 11kW što znači da će nam trebati nekih 2h cca da se napuni do 100%.
Probali smo na par lokacija uzeti sladoled i fascinantno par stvari. Nemaju onu standardnu žličicu za kuglice već s nekom lopaticom stavljaju sladoled i to onda ispadne da prvi okus stave najviše, a ove ostalo samo namažu okolo. Nisu im sve “kuglice” istih veličina. Dodatno, imaju tri cijene za tri različite količine – small, medium i big. Moram priznati da nisam vidio razliku između small i medium osim u 0.5€ po kuglici.
Free (Sun)day
Kiša, kiša, kiša… bila ja najava za današnji dan. U želji da nam ne propadne dan, odlučili smo istražiti malo kako je jezero povezano brodovima i otići malo u razgledavanje.
U planu nam je posjetiti Bellagio, mjesto gdje smo inicijalno trebali biti smješteni i otići do Ville del Balbianello.
Dolazimo do pristaništa broda u Bellanu i kupujemo povratnu kartu ( Bellano – Bellagio, dvije osobe – 18.40€). Ruta je Bellano – Varenna – Menaggio – Bellagio.
U toku vožnje razmišljamo kako bi bilo bolje otići prvo do mjesta Lenno – gdje je vila, pa u povratku posjetiti Bellagio. Pitam osoblje, možemo li mi s tom kartom za Lenno i dal trebamo nešto doplatiti, odgovara – “Ne, sve je ok, vozite se s ovom kartom i siđite u mjestu Lenno, u povratku kupite Lenno – Bellagio, a bellagio – Bellano imate kartu”. Kažem ok i vratim se nazad na palubu. Pomiješao je malo lonce i time nam ušparao 10€ 😀
Dolazimo u Lenno, šećemo do Vile, imamo nekih 2.5km do ulaza i vidimo obavijest da treba unaprijed kupiti karte i prvi slobodni termin je tek u 18h. No, bez obzira na to, odlazimo do glavnog ulaza i tamo bez problema kupujemo karte. Postoje dvije opcije – prva je razgledavanje samo vrta, dok druga uključuje vodiča i razgledavanje i unutrašnjosti. Mi smo odabrali samo vrt.
U Villi del Balbianello snimali su se A Month by the Lake ( 1995 ) i James Bond: Casino Royale ( 2006 ) filmovi.
Ne budem opisivao vilu, pogledajte slike i vidite sami kako to izgleda 🙂
Lagana kiša nam govori da bi bilo dobro obilazak privesti kraju i krenuti prema Bellagiu. Imali smo vremena još do polaska broda i sjedamo na kavu ( u Italiji je kava s toplim mlijekom cappuccino ). Sjedimo na nekoj maloj terasici od kafića koji je u sklopu hotela – Chiosco Di Venere. Dolazi pljusak, a mi ispod nekog mini suncobrana 🙂 Imamo lagano razgibavanje u obliku trčanja do pristaništa gdje kupujemo kartu Lenno – Bellagio.
Dolazimo u Bellagio, i dalje pada kiša i plan nam je da se sjednemo negdje za pojesti nešto. Naravno, opet smo mi u krivo vrijeme i nalazimo neki mali restoran – La Lanterna Bellagio koji radi i naručujemo sendviče.
Vrijeme se malo primirilo ( ne pada kiša ) i vrijeme je za šetnju. Bellagio karakteriziraju uske ulice pune trgovina i restorana i da ne zaboravim… STEPENICA 😀 U centru grada dolazimo do Piazza della Chiesa i bazilike San Giacomo, romaničke crkve izgrađene između 11. i 12. stoljeća.
Ovime naše razgledavanje završava i vraćamo se brodom nazad u Bellano.
Ghisallo & Sormano
Prošli tjedan u petak sam ponovio mail u Švicarsku ambasadu u Zagrebu kako bi imali svježe informacije vezane za prelazak granice, no nisu nam ništa odgovorili. Inicijalni plan nam je bio zadnja dva dana boravka na jezeru Como otići u Švicarsku i odvoziti poznate prijevoje – Furka pass, St. Gothard, Grimsel, Neufen. Sve nam je to na nekih 150 km udaljenosti.
Kako nismo imali odgovor, a i nisu nam zadnja dva dana, odlučujemo odvoziti Ghisallo i Sormano. Start rute je iz Bellagia, mjesta kojeg smo dan prije obišli, što znači da moramo ići s biciklima na brod. Nažalost, nisu sve linije dostupne za prijevoz bicikala i tu tražimo s kojim brodom možemo tamo i koje su nam opcije za povratak.
Neovisno o odgovoru, u utorak i srijedu u Švicarskoj će biti kiša i neće biti moguće odvoziti prijevoje, neovisno o ograničenjima na graničnom prijelazu.
Dolazimo u Bellagio, stali smo na kratkoj kavi i kroasanu.
Uspon na Ghisallo nam kreće skoro odmah kako krećemo iz Bellagia – 10.6 kilometara, 5.2 % prosječan nagib i 552 m nadmorske visine. Negdje na pola uspona dolazi nam odgovor iz ambasade da su trenutno sve mjere maknute i da se može bez problema iz Italije u Švicarsku. Nažalost nikako se nismo mogli organizirati da se brzo vratimo do apartmana i spremimo i odemo odvoziti barem jedan od dva planirana kruga. Ne budu ti prijevoji nestali preko noći, bude sigurno još prilike da ih posjetimo i da ih odvozimo. Nastavljamo dalje s usponom na Ghisallo.
“Prema legendi, srednjovjekovni grof Ghisallo putovao je pokraj zaseoka Magréglio kada su ga napali razbojnici. Vidio je sliku Djevice Marije u svetištu, otrčao do njega i bio spašen od pljačkaša. Ukazanje je postalo poznato kao La Madonna del Ghisallo, a postala je zaštitnica lokalnih putnika.
U kasnijim vremenima brdo Madonna del Ghisallo postalo je dio biciklističke utrke Giro di Lombardia, a često se pojavljivalo i na Giro d’Italia. Crkva se nalazi na vrhu strmog brda koje se penje uz obale jezera Como. Postao je prirodna stanica zaustavljanja biciklista.”
Nakon kratke pauze na vrhu za slikanje i razgledavanje slijedi nam spust prema mjestu Asso. Uspon na Colma di Sormano ima dvije opcije, mi smo išli lakšom – nisam tu dobro istražio i fulali smo famozni Muro di Sormano – “the WALL”! 1.8 kilometara dugi uspon, s prosječnim nagibom od 18% i maksimalnim nagibom 25%. Na vrhu radimo pauzu z Ristorante La Colma – kava i desert.
Slijedi nam više od 10 kilometara spusta u mjesto Nesso. Ceste su nam ovdje opet na mjestima uske, nepregledni zavoji i potrebno se spuštati s oprezom jer tamo svi “lete” s autima. Na kraju spusta, ulaskom u Nesso dočekuju nas serpentine.
Blago valoviti teren uz obalu vodi nas u smjeru Bellagia, putem nam se na lijevoj strani otvara pogled na vilu del Balbianello koju smo dan prije obišli. U Bellagiu završavamo vožnju i čekamo brod za povratak u Bellano.
Tu smo imali malih problema s brodom, na karti je jasno naznačeno da vozi bicikle i to je bio skoro pa zadnji brod koji bi ih trebao voziti, no prilikom kupnje karte govore nam da brod ne prevozi bicikle i da treba kontaktirati kapetana dal bude htio uzeti bicikle. Nakon 10 minutnog natezanja kupujemo kartu i čekamo brod. Sljedeća neugodnost – traže da bicikle stavimo na točno određeno mjesto, a postoji šansa da se oštete jer ih samo naslone na ogradu koja je metalna i bilo kakvo malo pomicanje dovelo bi do oštećenja laka. Tu se isto malo natežemo, mislim da su nas lijepo “častili” s riječima koje nismo razumjeli, ali kaj sad – specijalci.
Današnji krug je bio dosta mali, nakupilo se visinske, ali za cijelodnevnu vožnju, mogli smo više odvoziti. No, još uvijek smo se nadali nekoj promjeni vremena i šparali smo se za Švicarsku.
Nakon večere u gradu, kujemo plan za sutra, stavljamo rano buđenje i ako ne bude kiša, pakiramo stvari i idemo u smjeru Švicarske.
Gellato ride
Alarm, nemilosrdno, zvoni u 5 sati, nema ni potrebe da se dignem iz kreveta jer čujem kako kiša pada. Odgađamo odlazak u Švicarsku i nastavljamo sa spavanjem. na vožnju krećemo tek oko 10:30. Prvi put idemo biciklom u smjeru Varenne gdje ujedno radimo i pauzu za prvu kavu.
Nalazimo mali trg, odmah uz glavnu cestu. U prvom kafiću su rekli da ne smijemo ostaviti bicikle na terasi, pa smo otišli sjesti u drugi kafić. Turizam tamo cvate, taman je stigla grupa motorista, ostavili motore na trgu i otišli u razgledavanje mjesta. Nedugo nakon toga, došao je policajac i svima lijepo napisao kazne za neprepisno parkiranje.
Krećemo dalje iz Varenne u smjeru Lecca i na jednom dijelu cesta nas vodi u tunel ( uz znak zabrane za bicikliste ). ?!?! Druge opcije nažalost nemamo i krećemo u tunel. Na prvu se činilo da nije dobra ideja, no vidjeli smo kako nas sva vozila zaobilaze komplet po lijevoj traci, nitko nam ne trubi. Nakon toga dolazimo na skidanje za Lecco i tu piše da se biciklisti i traktori moraju skinuti dolje. Nije mi jasno, zašto prije ulaska stoji zabrana, ako se smije ta jedna dionica odvoziti.
Malo stresa i dolazimo na solo biciklističku stazu gdje vozimo odvojeno od ostalog prometa. Lecco prolazimo bez zaustavljanja i idemo u smjeru Gelaterie OnnoLulu ( najbolji sladoled na jezeru ). Putem imamo još dva tunela u kojima je dosta hladnije nego vani ( cca 2x 2km ).
Dolazimo u Gelateriu i radimo pauzu za sladoled 🙂 Setup od 12€ ( 2x cappuchino i 2x po dvije kuglice sladoleda ), ali da je fini, je…
Preostaje nam još jedan dan na jezeru i razmišljamo što napraviti, tj. što odvoziti. Vremenska prognoza je tu bila malo li-la za sutra i razmišljamo u smjeru da skratimo smještaj i da stanemo negdje putem i odvozimo još nešto. Provjeravamo možemo li napraviti raniju odjavu, dogovoramo to s 50% povrata i rezerviramo smještaj u Kranjskoj Gori 🙂 Vršič, Mangart, Bled – imamo opcija za nekoliko dana bez problema.
Zadržali smo se malo duže na pauzi i da se ne vraćamo istim putem, ruta nas vodi u smjeru mjesta Asso kroz kojeg smo prošli dan prije.
Na ruti imamo nekoliko manjih jezera ( postoji baš ruta – 5 jezera ) – Lago del Segrino, Lago di Pusiano i Lago di Annone.
Kod ovog zadnjeg imamo opet veselje po pitanju rute. Navigacija nas vodi na brzu cestu / autocestu i nismo baš ok s tim prijedlogom, tražimo alternativu, no teško ju je pronaći na licu mjesta. Krećemo nekom alternativom i odmah šok na prvu, skrećemo s glavne ceste i dočeka nas, iz vedra neba, uspon od preko 20%. Doslovce nismo ni stigli prebaciti na mali lančanik 😀 To je bilo u okolici Civate, isti problem imamo i u Valmadreri – opet nas vodi na brzu cestu.
Dolazimo ponovno u Lecco, dočekao nas je dosta gusti promet ( ljudi valjda završavali s poslom ). Penjemo se cijelo vrijeme prema mjestu Ballabio i sve do Ballisia ( malog mjesta ) imamo tendenciju uspona, nakon čega nam slijedi već poznati spust prema Introbiu i Cortenovi. Počeli su nam se navlačiti neki tmurni oblaci i bilo je pitanje samo kada će nam početi kiša.
U Introbiu stajemo opet u istom kafiću gdje smo stali kada smo vozili prijevoj San Marco. Ovaj put uzimamo samo kavu i kroasan ( pizzu nisu imali ). Nakon pauze, prije nego krećemo dalje, Andrea primjećuje da joj nešto nije ok sa sjedalom – vidimo puknuti rail :O Na svu sreću, pukao je na mjestu gdje kad se sjedi na sjedalu generira pritisak i sve stoji na mjestu kako bi i trebalo, ali je dosta opasno tako voziti.
Bez nekih prevelikih problema s oprezom dolazimo u Bellano i odlazimo u grad na večeru ( po zadnji put ).
Pakiramo sve stvari kako bi ujutro mogli krenuti što ranije. Ovo će nam ujedno biti najdulja dionica u komadu.
