Ujutro nakon doručka nosimo sve stvari u auto, stavljamo bicikle na nosač i krećemo u smjeru Lecca ( istom dionicom kojom smo vozili dan prije ). Prije Bergama stajemo na autopraonici kako bi mogli malo isprati auto – bio je parkiran ispod drva i pun svega. Ubrzo nakon praonice stajemo u Lidlu da uzmemo neke sitnice za put ( voda, nešto za prigristi ).
Bergamo prolazimo nekom obilaznicom i tu se uključujemo na autocetu sve do Verone gdje izlazimo na prvo punjenje nakon 180km. Punionica se nalazi pokraj hotela Crowne Plaza Verona. Radimo kratku pauzu od pola sata, no nemamo nikakav kafić u blizini, a u hotelu očito sjeli na krivo mjesto i nisu nas poslužili. Vidjeli smo da punjenje ide kraju i odustajemo od kave, odlazimo do auta i krećemo dalje na put.
Navigacija nam planira još dva kraća stajanja na Superchargeru. To se radi namjerno kako bi se izbjegle gužve na punjačima, pošto se za navigaciju uzima u obzir koliko je auta blizu na istoj ili sličnoj ruti, pa na temelju toga predloži dvije kraće pauze umjesto jedne velike da se eliminiraju potencijalne gužve. Prvo stajanje nam je bilo dosta blizu i odlučujemo preskočiti i nastaviti do Superchargera u sklopu Outlet sela Palmanova.
Tamo radimo dužu pauzu jer u nastavku do Kranjske Gore više nemamo Supergharger. Put nas dalje vodi u smjeru Tarvisia gdje u Amaru koristimo zadnju priliku da potrošimo free kWh koje imamo u sklopu pretplate za Italiju – 15min pauza. Pozicija punjača je u industrijskoj zoni, no prednost je ta da je punjač na parkiralištu od nekog samoposlužnog restorana i kafića ( vjerojatno za radnike koji rade tamo).
Ne stajemo više do Kranjske Gore. Tu pokušavamo rentati samo sjedalo no to nam baš i ne prolazi od ruke.
Odlazimo do smještaja, raspremamo stvari na brzinu i plan je da krenemo na vožnju. No, meni nije baš dobro, rastura me glava i jednostavno nisam za bicikl. Odrijemao sam nekih dva sata i konačno se spremamo na bicikl. Od inicijalne rute Vršič i Mangart zbog nedostatka vremena, a i potrganog sjedala odlučujemo odraditi samo Vršič. Kako je kraća dionica idemo malo jače gore.
Vršič
Uspon na Vršič nam je dobro poznat, ono čemu se najviše radujemo su kockice na svakoj serpentini do vrha. Kad idemo prema gore baš su uživancija, kad se spuštamo razbiju sav bubrežni kamenac 😀 😀
Za uspon nam je trebalo manje od 50 minuta, što nam je osobni rekord 🙂
Na vrhu se nismo zadržavali dugo jer je bilo cca 19:30 i postajalo je lagano svježe kako je suce već zalazilo.
Spust odrađujemo brzinski, uz spomenuto guštanje na serpentinama. Kratku pauzu radimo na jezeru Jasna.
Za kraj vožnje stajemo u gradu u Gostilni Viktor nešto pojesti.
Bled
Danas smo odabrali nešto laganije, nakupilo nam se vožnji i malo je splasnuo entuzijazam za neku epsku rutu. Odlučujemo otići do Bleda na kavu i kolač.
Od Kranjske Gore do Jesenica imamo cijelo vrijeme biciklističku stazu, komplet odvojeni od prometa. Tendencija je spusta do Jesenica uz jedan kratki hupser od 17%. Poslije Jesenica slijedi nam uspon i dolazimo u Kočnu nakon koje imamo spust u Spodnje Gorje i dolazimo na Bled. Stajemo u Špica Restavracija & Bar Bled – kava i kolač kako je i inicijalno bio plan 🙂
Na povratku se ne zaustavljamo i jurimo prema Kranjskoj Gori jer još u povratku doma moramo stati u Mariboru kod Dejana za bike fitting.
Tuširanje, pakiranje stvari i krećemo prema Mariboru. Stajemo opet u Ljubljani za punjenje, ovaj put uz kavu i kolač – danas samo zdravo 😀
Zadnja dva dana godišnjeg je dosta vremena otišlo na vožnju autom i bilo je premalo vremena za napraviti neke veće rute, samim time i za opširnije tekstove 🙂