Kako se ne bi daleko selili s lokacije na lokaciju Sion je došao kao idealno mjesto za posjetiti. Istražujem malo i imamo na odabir više ruta no biramo Col du Sanetsch i Grande Dixence branu.
Zanimljivo je da smo u Andermatt stigli s 34% baterije i tamo nismo uspjeli napuniti jer imaju drugačije utičnice, a punjača nije bilo u blizini. Zato je i bila ona dilema vlakom kroz tunel ili autom preko Furke. Teslina navigacija je dosta točna u postotku dolaska na lokaciju i odlučujemo ići preko prijevoja. Na vrh dolazimo s 17%, no zanimljiva je stvar da nas do Siona čeka konstantan spust gdje punimo bateriju. Na punjaču stajemo u mjestu Steg-Hohtenn, tu punimo do kraja kako dalje ne bi trebali razmišljati za dalje ( iako je bilo dovoljno i do smještaja ).
Najavljeni je toplotni val i to se “vidi” već od samog jutra, dolazimo u Sion, oko podneva, ne možemo još napraviti check-in jer soba nije spremna. Odlučujemo se spremiti na “parkingu” i krećemo na vožnju. U sklopu godišnjeg imali smo par “undercover” prijevoja/vrhova.
Col du Sanetsch
Današnji prijevoj do nedavno nije bio toliko poznat i popularan iz vrlo jednostavnog razloga – prijevoj je slijepa ulica ( dođete gore i morate istim putem nazad ). Iako, postoji opcija da se napravi krug, ali ne sve biciklom – koristi se žičara jednu donicu koja vodi od vrha do mjesta Gsteig u Francuskoj. Ovo je ujedno i prednost jer malo tko prolazi kroz Sanetsch turistički, tu dolaziš baš ciljano, što za nas znači malo ili skoro pa ništa prometa.
Počeli smo se penjati iz mjesta Pont de la Morge ( nakon Siona ), prvi dio uspona bio je karakterističan po okolnim vinogradima koji su “niknuli” na obroncima.
Kako smo se penjali sve više i više tako je cesta postajala sve uža, na mjestima s lošijom podlogom. Pogledi su se otvarali svako malo, no ni u jednom trenutku nismo znali koji je smjer za naš vrh. Kratku pauzu radimo u jednom kafiću kako bi dopunili vodu.
Zadnjih 7 kilometara počinje veselje, nešto strmiji dijelovi, izašli iz šume. Kažu da je ovo najbolji dio uspona, ali ujedno i najteži jer su noge već lagano umorne.
Nailazimo na jedan pašnjak gdje se nalaze “posebne” krave. Priča u nastavku:
Kada se u proljeće penju na visoke pašnjake, krave rase Herens slijede svoje prirodne instinkte i uspostavljaju hijerarhiju unutar krda. Tijekom ljeta, vođa krda mora se izboriti za svoj status ako želi sići s alpskih pašnjaka u jesen kao okrunjena “kraljica”. Ova karakteristika vrste potaknula je tradiciju organiziranih borbi krava diljem kantona, koje privlače brojne uzgajivače stoke i gledatelje. Krave se dijele u kategorije prema dobi i težini, a bore se jedna protiv druge u ringu. One koje izgube borbu ili okrenu leđa ispadaju iz natjecanja, pri čemu je dobrobit životinja od najveće važnosti, a osoblje pažljivo prati borbe. Tijekom poslijepodneva, najjača krava u svakoj kategoriji na kraju biva okrunjena kraljicom.
Najvažniji događaj sezone borbi krava u Valaisu je nacionalno finale u svibnju u Aprozu. Ondje pobjednici u prve četiri kategorije također se natječu za titulu “Kraljice kraljica”.
Pred kraj uspona imamo jedan tunel dužine 800m i tu je cesta bila dosta loša – hrpa kamenja na cesti. “Uletavamo” s naočalama i naravno, ne vidimo ništa pred sobom. Nakon skidanja naočala ide lakše i vidljivost je bolja. Čeka nas još 2 kilometra do samog vrha.
Dolazimo na vrh – temperatura 29°C – nešto totalno neočekivano na takvim visinama. Imamo još opciju spustiti se malo niže do brane i potencijalnog restorana, no kako je bilo pakleno i dosta težak uspon kratimo današnju rutu.
Spuštamo se skoro pa istom rutom, jedino pred kraj spusta skrećemo lijevo i idemo rutom koja je inicijalno zamišljena kao ruta uspona. Tu vozimo pokraj kamene stijene i osjećaj je kao da ste u pećnici – prži sa svih strana – sunce, cesta, stijena.
Po spuštanju, pred sam Sion otvara nam se pogled na dva dvorca koji stoje na uzvisinama – Château de Tourbillon i Château de Valère.
Château de Tourbillon: Ovaj dvorac smješten je na vrhu brda iznad grada Siona. Izgrađen je u 13. stoljeću i predstavlja impozantan primjer srednjovjekovne utvrde. Iako je danas u ruševinama, Château de Tourbillon još uvijek odiše povijesnim šarmom i pruža prekrasan pogled na grad i okolicu. Dvorac je nekad služio kao rezidencija episkopa i važna utvrda koja je čuvala grad od napada.
Château de Valère: Ovaj dvorac nalazi se nedaleko od Château de Tourbillona, na drugoj uzvisini. Izgrađen je u 12. stoljeću i također je važan dio povijesti Siona. Château de Valère je nekada bio biskupska rezidencija i danas je dom više muzeja, uključujući Muzej valaiske kulture. Ovaj dvorac također nudi prekrasan pogled na grad i okolicu, a poznat je i po impresivnoj crkvi Notre-Dame de Valère koja se nalazi unutar njegovih zidina.
Po povratku do hotela radimo prijavu i tražimo u gradu vešeraj kako bi mogli oprati biciklističku odjeću. Hodamo pješke do prve najbliže. Nalazi se u sklopu nekog centra, no ima čudan ulaz – zaštitar treba otvoriti vrata. Dolazimo unutra, a u nekoj mini sobici sa strane odmara vlasnik. Nisam bil siguran kak i kaj oko pranja, pa smo ga pitali za pomoć i tu ulazimo u razgovor da bi se ispostavilo da redovito ljetuje na našoj obali, da je išao često prema Srbiji i da ima “dobrih” iskustva s našom policijom 😀
Nakon čekanja u praonici, malo smo prozujali gradom, koliko nam je bilo tu na dohvat ruke i vraćamo se u smještaj. U Sionu imamo samo jedno noćenje, plan nam je nakon doručka odmah krenuti na vožnju.
Grande Dixence brana
Plan je bio ovakav: Andrea, kad budemo u Sionu, plan je da na dan transfera na drugu lokaciju odvozimo jednu kratku vožnju. Cesta vodi do neke brane, dužina rute je 51 kilometar i imamo 1650 visinaca – nikaj posebno
Grande Dixence, je najviša gravitacijska brana na svijetu, prikuplja otopljenu vodu s 35 ledenjaka Valaisian u regiji koja okružuje Zermatt i vodi do Val d’Hérensa.
Brana je atrakcija za posjetitelje, ali i polazište za mnoge planinarske staze. Građena je u periodu od 1951. do 1965. U podnožju je debela 200 metara, dugačka 695 metara i visoka 285 metara. Za izgradnju brane bilo je potrebno šest milijuna kubika betona. Veliki rezervoar sadrži 400 milijuna kubičnih metara vode, koja se kanalizira u jezero kroz 100 kilometara tunela.
Proizvodi oko 2 milijarde kWh energije godišnje i čini 20% švicarskog kapaciteta za pohranu energije. Osigurava dovoljno električne energije za napajanje ekvivalentno 500.000 domova.
Trebalo je to biti kratko i slatko, no odužilo se, 25km uspona potraje. Na početku smo prolazili kroz neke voćnjake i dosta brzo skupljali visinsku, kako smo ulazili sve dublje u kotlinu počelo je poravnavati sve do trenutka kad se nije otvorio pogled prema brani. Ove gore brojke ( dimenzija ) su nezamislive kad tu građevinu gledate s te udaljenosti. Činila se dosta manjom. Sve je bilo super osim zadnjih par kilometara kad smo doslovce došli u podnožje i trebalo se popesti “gore” do brane – u prijevodu to vam je cca 14 serpentina i prosječni nagib 13%.
Nažalost na sam vrh brane nismo mogli jer cesta koja od hotela vodi do gore je makadam i nismo htjeli riskirati bušenje gume ili neki pad na spustu. Kratko slikanje i jurimo nazad u Sion jer smo se morali odjaviti unutar sat i pol.
Vrijeme nam je taj dan visilo i bilo je “5 do 12” za kišu Pomoglo nam je da nas nije pržilo kao dan prije.
Na vrijeme stižemo do hotela, radimo odjavu i krećemo na sljedeću lokaciju – Aosta
