Andermatt je prekrasno švicarsko planinsko selo smješteno u dolini Urseren, u kantonu Uri. Ovo slikovito mjesto nalazi se na visini od oko 1.444 metra nadmorske visine i okruženo je impresivnim Alpama.
Poznat je kao popularno odredište za zimski turizam. Ima izvrsne mogućnosti za skijanje i snowboarding s velikim brojem skijaških staza i modernim skijaškim liftovima. Također je domaćin brojnim natjecanjima u skijanju i drugim zimskim sportovima. Planinske padine Andermatta privlače ljubitelje prirode i avanture tijekom cijele godine.
Osim zimskih aktivnosti, Andermatt nudi i prekrasne mogućnosti za istraživanje prirode tijekom ljeta. Područje je obilježeno planinskim vrhovima, jezerima, šumama i rijekama. Posjetitelji mogu uživati u planinarenju, biciklizmu, penjanju i ribolovu. Također postoji mogućnost vožnje vlakom Glacier Express, koji prolazi kroz slikovite krajolike švicarskih Alpa.
Također je poznat po svojoj bogatoj povijesti i značajnim kulturnim znamenitostima. U selu se nalazi prekrasna crkva sv. Petra i Pavla koja datira iz 17. stoljeća. Tu je i stari utvrđeni most Devil’s Bridge (Đavolji most) koji je bio važna prometna veza u prošlosti.
Na put smo krenuli oko 6h ujutro iz Varaždina u smjeru Ptuja i Ljubljane – to nam je već tradicionalna ruta dok idemo prema Italiji. Prvu pauzu, i općenito sve ostale, radimo na lokacijama gdje imamo punjač – Ljubljana, Mogliano, Verona, Arese gdje imamo dužu pauzu za ručak.
Prolazimo kroz mjesto Como i ulazimo u Švicarsku, tu smo u zadnji čas zapazili mjesto gdje se kupuju vinjete jer su kazne rigorozne ako ste bez iste na autocesti. Cijena je 39EUR za godišnju vinjetu što je stvarno smiješan iznos i ne isplati se igrati s time. Put nas dalje vodi na Lugano prema Airolu. Tamo sam planirao dopuniti auto, no odmah nakon skidanja s autoceste prometni redari vraćaju svaki drugi auto nazad na autocestu – kontroliraju da se ne dogodi prevelika gužva na sva tri pravca koja postoje kroz Gotthard.
Dolazimo oko 18:30 u Andermatt, smještamo se u hotelu ( Konige & Post ) i odmah iste sekunde sjedamo na bajk i idemo na kratku vožnju – prijevoj Oberalppass.
Uspon kreće iz Andermatta i dug je nekih 10 kilometara. Krenuli smo dosta kasno, no kako nije dugi uspon bili smo uvjereni da ćemo stići prije nego se spusti mrak 🙂
Na početku uspona po cesti hodaju neki ljudi i u jednom trenutku jedan od njih samo počne trčati pokraj nas, dok drugi navijaju kao da smo na Tour de France. Uspon je prekrasan i sa svakim novim zavojem otvara se bolji pogleda na Andermatt.
Vrh je na visini od 2046m, krenuli smo s 1444m. Sunce je već lagano počelo zalaziti kako smo se penjali gore što znači da je postalo i dosta svježe. Zanimljivo nam je bilo vidjeti da postoji i pruga koja vodi na vrh prijevoja ( iz Andermatta ) – ali ne radi se o standardnim tračnicama, već na sredini ima zubce koji osiguravaju da vlak može imati kontrolu prilikom uspona i spusta ( inače bi proklizao ).
Nakon vožnje prošetali smo glavnom ulicom pokraj hotela gdje se nalaze brojni restorani, muzej, trgovine. Za večeru smo otišli u obližnju pizzeriju. Znali smo i prije, sad se to samo potvrdilo, cijene hrane u restoranima/pizzerijama a i trgovinama u CH su brutalne 😀 Pizze počinju od 20EUR, burgeri od 27, neko konkretno meso ide i preko 50EUR po osobi.
U sklopu smještaja imamo dogovoren i doručak. Plan za sljedeći dan nam je napraviti krug Sustenpass, Grimselpass te djelomični uspon na Furku ( iz mjesta Gletsch ).
Ujutro, nakon doručka krećemo na planirani krug. Iz Andermatta imamo spust i dosta galerija do početka uspona na Sustenpass. Taj dio mi je bio fascinantan jer sadrži nekoliko prometnih pravaca – normalna cesta, tunel, željeznički tunel – svaka čast onome koji je to sve osmislio.
Na tom spuštanju imamo dvije zanimljivosti od kojih smo vidjeli samo Đavolji most.
Đavolji most (Devil’s Bridge) je povijesna kamena konstrukcija koja se nalazi u Schöllenen klancu u blizini Andermatta. Ovaj most ima dugu povijest i značajnu ulogu u prometnoj povezanosti regije. Izvorno izgrađen u 13. stoljeću, most je bio važan dio prometnog puta preko Alpa.
Suvorov spomenik, smješten nedaleko od Đavoljeg mosta, podsjeća na bitke koje su se odigrale 1799. godine tijekom Francuskih revolucionarnih ratova. General Suvorov i njegova vojska odigrali su važnu ulogu u tim bitkama. Spomenik je podignut u čast njegovog vojnog uspjeha i sjećanja na poginule vojnike.
Garmin mi je izbacio da je dužina Sustenpassa nekih 17km i velim ja Andrei – “ovo nam je jedan od dužih uspona na godišnjem” ( kako naivno 🙂 ). Uspon je većinom na otvorenoj cesti i nema nešto previše serpentina. Cilj na ovim usponima nije nam ganjanje vremena, skidanje komova, pa tako za svaki uspon uzimamo tempo i lagano peglamo dok ne stignemo do vrha. Putem nam se otvaraju pogledi na brojne slapove, rijeku Reuss koja teče dolinom i još jedna činjenica – da su poljoprivreda i stočarstvo jako razvijeni u Švicarskoj – svako malo nailazimo na ograđeni pašnjak. Usponom na Sustenpass prelazimo iz kantona Uri u kanton Bern.
Kako smo se približavali vrhu Sustenpassa, cesta je postala bolje zavojita i nagib se malo pojačao.
Na vrhu prijevoja, na visini od oko 2.224 metra nadmorske visine, nalazi se mala planinska postaja s restoranom i vidikovcem. Napravili smo kratku pauzu za slikanje i uživanje u prekrasnom panoramskom pogledu na okolne planine, uključujući i masivne vrhove poput Dammastocka i Tiefenstocka.
Spust nas vodi u Innertkirchen i dosta je brzi s obzirom da nema puno serpentina. Ono što sam pročitao informaciju je da je spust pun kratkih tunela i da je obavezno imati kod sebe prednje i stražnje svjetlo. Dodatno, ti tuneli često znaju imati vodu na ulazu/izlazu, pa to može biti opasno. Po spuštanju nailazimo, nažalost, na prometnu nesreću gdje je nastradao motociklist – vrlo vjerojatno ga je iznenadio zavoj. Radimo neplaniranu pauzu za vrijeme akcije spašavanja. Ovo nam je došlo kao hladan tuš i pokazatelj kako jedan mali trenutak nepažnje može dovesti do kobnih posljedica i kako Alpe nisu poligon za dokazivanje hrabrosti i testiranja granica.
Dolazimo u Inertkirchen i radimo kratku pauzu ( kava, desert ) u obližnjem restoranu. Dosta prometno mjesto, imali su pune skoro sve stolove i dosta ljudi koji su u tranzitu stanu tu za kavu/ručak. Slijedi nam uspon na Grimselpass i to pazi – 25km ( sjećate se onih 17km i najduži uspon ? – well fu*k, bude toga još u opisima 😀 ).
Grimselpass se proteže između Innertkirchena u kantonu Bern i Gletscha u kantonu Valai. Cesta nas vodi kroz slikovite krajolike doline Haslital, okružene visokim planinskim vrhovima. Dobar dio uspona vozimo uz rijeku Aare okruženi šumom i alpskim pašnjacima.
Na usponu imamo jedan tunel kroz kojeg nije dozvoljeno za bicikliste, no postoji s desne strane stara cesta koja je namijenjena za bicikle. Dosta strmi uspon, ali prolazimo to i spajamo dalje s glavnom cestom. Prolazimo pokraj jezera Räterichsboden i dolazimo do jezera Grimselsee.
Do hotela Grimselwelt ( Hospitz ) nismo išli, napravili kratku pauzu i nastavili do vrha prijevoja. Gore smo bili malo zbunjeni jer su znakovi za prijevoj na dva mjesta 🙂 2165 i 2164m. Naravno stali na obje.
Kratka pauza za točenje vode i krećemo sa spuštanjem prema mjestu Gletsch u kojem nas čeka zadnjih 10km uspona na Furku. Spust je bio dosta brz i zavojit.
Furkapass je poznat po svojoj povijesti i kulturi. Ovaj prijevoj je bio važan trgovinski put još od davnih vremena, a kasnije je postao popularan među turistima zbog svoje prirodne ljepote. Furkapass je također poznat po svojoj ulozi u filmskoj industriji. Na ovom prijevoju snimane su scene iz poznatog filma James Bond “Goldfinger”.
Prvi dio uspona imamo “ravnu” cestu s nagibom od oko 10%, na dva mjesta sječemo prugu kojom prolazi Glacier Express. U jednom trenu ravnicu zamijenjuju serpentine, no nagib ostaje približno isti kao i na početku. Usponom nam se otvar progled na ledenak Rhone ( ili ono što je ostalo od njega ). Količina vode koja teče gore topljenjem je malo za zabrinuti se.
Kratku pauzu radimo kod Hotela Belvedere i krećemo na zadnji dio uspona koji je nešto blaži. Na usponu se ponovno većamo u kanton Uri i čeka nas cca 23 kilometara spusta sve do Andermatta.
Poslijepodne opet koristimo za prozujati Andermattom, večeru i odmor za sutrašnji krug.
Novi dan, standard doručak, spremamo se i krećemo na vožnju. Spust na kojem smo jučer uživali s Furke danas penjemo – svih 23km 🙂 Jučer smo se i toliko uživili u spust da smo proletili pokraj oznake James Bond Street.
Andermatt, Hospental, Realp i počinje službeno uspon na Furku. Realp je mjesto gdje se možete ukrcati na Glacier Express ( kao putnik ili imate opciju da prevezu auto – češća opcija zimi valjda ). Ova cesta je dosta uska, na mjestima je izazovno i mimoilaženje dva automobila. Biciklista ima, ali ne nešto previše. Kratko stajemo kod table James Bond Street gdje nam se otvar pogled na mjesta koja smo prošli. Tu nam lagano prestaju serpentine i počinju duže ravnije dionice koje polako otvarju pogled prema vrhu Furke. Uspon nije bio toliko zahtjevan i dosta ga brzo odrađujemo. Čekamo na red za slikanje – sreli “de_by” s Instagrama gore, a da nismo ni znali 🙂
Na spustu opet stajemo kod Hotela Belvedere, kratko slikanje i nastavljamo s spuštanjem. Prolazimo kroz Gletsch – mjesto gdje smo se jučer spustili s Grimsela i idemo u smjeru Urlichena u kojem je plan skrenuti lijevo prema Nufenenu.
Putem u dolini kako se spuštamo vidimo da se pripremaju neke stvari za neki festival – nismo istražili o čemu se radi. Nufenen je izazovan, ali izvanredan uspon kroz švicarske Alpe. Jedan od najviših planinskih prijevoja u Švicarskoj, povezujući Urlichen u kantonu Valais s Airolo u kantonu Ticino. Prva faza uspona je dosta strma, no čim smo izašli iz doline dočekao nas je prekrasan pogled na okolne vrhove i prirodu.
Tu nam se počeo malo i dizati vjetar što nam je dota otežavalo već težak uspon. Zadnji do uspona su serpentine i radi se o 10-11% nagiba. Na vrhu radimo kratku pauzu za slikanje i krećemo sa spuštanjem prema Ariolu.
Spust je za razliku od uspona dosta ravan uz minimalan broj serpentina – to znači jako brzo spuštanje. 🙂
U Ariolu radimo kratku pauzu, dosta vruće, trošimo dosta vode i krećemo na zadnji današnji uspon na prijevoj Gotthard.
Stara cesta Tremola, poznata i kao Tremolastrasse – povijesna je i ikonična cesta koja vodi od Ariola do Gotthardskog prijevoja u Švicarskoj. Ova cesta je dio poznate rute Gotthardskog prijevoja i poznata je po svojoj povijesnoj važnosti, izvanrednom inženjerskom dostignuću i predivnom krajoliku.
Izgrađena je u ranom 19. stoljeću i imala je ključnu ulogu u povezivanju švicarskih kantona Uri i Ticino. Služila je kao važna trgovinska ruta i bitna veza između sjeverne i južne Švicarske. Cesta je prvobitno izgrađena kako bi olakšala prijevoz robe i ljudi kroz zahtjevno planinsko područje.
Ono što čini Staru cestu Tremola zaista jedinstvenom je njezina karakteristična popločana površina. Cesta ima 24 serpentine, poznate kao “tornanti”, koje su bile dizajnirane kako bi uspon bio lakši za kočije vučene konjima i rane automobile. Popločana površina, pažljivo postavljena od strane vještih majstora, pruža odličnu vuču i doprinosi povijesnom šarmu ceste.
Ono što je tu bitno istaknuti, bez obzira na kockice, uspon je išao bez nakih problema i neugodnosti koje kockice inače donose – trešnja, vibracije… Uzimamo tempo koji nam odgovara i lagano gazimo kilometre sve do samog vrha.
Na usponu susrećemo ekipu na Tomosima/Puhu s prikolicom – jedva su išli gore 😀
Na vrhu opet kratka pauza i za kraj nam ostaje spust do Andermatta. No, nije sve idealno – prvi dio spusta imamo kockice i ovdje dolazi jako do izražaja trešnja i vibracije – doslovce mi došlo da stanem i guram bike 🙂
Ubrzo spajamo s normalnom cestom i dolazimo doslovce na novi asfalt, široku cestu i ovdje se baš bio gušt spustiti.
Ovo nam je zadnji dan u Andermattu, odradili smo sve po planu. Put nas dalje vodi u Sion, do kojeg imamo dvije opcije – vlak od Realpa do Obergoma ili autom preko Furke.
