Ujutro poslije doručka prebacujemo stvari u auto ( opet cargo bike ) 🙂 i krećemo kroz Col de Vars u smjeru Briançona, čeka nas 85 kilometara, cca sat i pol s obzirom da idemo preko prijevoja i lokalnim cestama.
U Briançonu smo smješteni u Hotelu Vauban, koji se nalazi pokraj rijeke Durance. Dolazimo oko 10:30 i na našu sreću soba je slobodna i možemo prije unutra. Check-in je inače od 15h. Naspram smještaja u Barcelonnette, ovdje je soba prostrana i puno ljepše sređena.
Ovdje smo imali plan odvoziti Col du Galibier, Col du Granon i Izoard u kombinaciji s Col de Agnel. Tri dana, tri vožnje. Spremamo se na vožnju, krećemo u smjeru Galibiera i odmah po izlasku iz smještaja počinje uspon.
Cijelo vrijeme uz cestu znakovi za prijevoj, ali piše Lautaret, nije mi ništa jasno, ali idemo po zacrtanoj ruti. Dan je sunčan, ali bilo je nekog spomena lokalnih pljuskova kojima u tom trenu ni traga.
Uspon na Col du Lautaret iz Briançona započinje na nadmorskoj visini od 1210 metara. Ruta je duga 27,7 kilometara s prosječnim nagibom od 3,8%. Ovo je relativno umjeren uspon s nekoliko strmijih dijelova.
Dolazimo do galerije gdje piše Au des, Geants – “Prema divovima” – Galibier, Lautaret, Granon i Izoard. Ovo je Hautes-Alpes regija Francuske. Ubrzo nakon galerije dolazimo do tog, neplaniranog prijevoja Col du Lautaret i tu se odvajamo desno prema Galibieru, čeka nas još 8 slatkih kilometara uspona uz povremene bočne nalete vjetra.
Usponom na Galibier počeli su se otvarati prekrasni pogledi prema obližnjim vrhovima i Brianconu od kuda smo i došli. Na ovom prijevoju postoji tunel kojim se može zaobići sam vrh, on služi za automobile i kampere i promet se odvija naizmjenično.
Vrh Col du Galibier, smješten na nadmorskoj visini od 2642 metra, jedan je od najpoznatijih i najizazovnijih prijevoja u francuskim Alpama. Ovo mjesto pruža spektakularne panoramske poglede na okolne planinske lance, uključujući masiv Meije i Grand Galibier. Na vrhu se nalazi spomenik koji odaje počast Henriju Desgrangeu, osnivaču Tour de France, što dodatno naglašava značaj ovog prijevoja u biciklističkoj povijesti.
Na vrhu se zadržavamo kratko i krećemo sa spuštanjem. Prvi dio spusta bio je izaovan zbog jakih naleta vjetra, dok smo od Lautareta letjeli prema dolje – široka cesta i bez serpentina. Kako smo se približavali Brianconu, počeli su se stvarate neki oblaci i pokoja kap kiše. Tražimo kafić u Chantemerle, ali na glavnoj cesti ne nalazimo ništa, pronalazimo negdje u blizini žičare i radimo kratku pauzu. Oblaci su se malo raspršili i odlučujemo još otići na Col du Granon jer smo na samom podnožju uspona, pa da sutra ne ponavljamo taj dio rute od Briancona.
Uspon na Col du Granon dug je 15,3 kilometra s prosječnim nagibom od 8,6%, što ga čini jednom od strmijih cesta u regiji.
Od samog početka, uspon je strm i zahtjevan, bez mnogo ravnih dijelova za odmor. Cesta vijuga kroz gustu šumu, pružajući povremene prizore na dolinu ispod. Kako se penjete, vegetacija postaje rjeđa, a pogled sve spektakularniji.
Na pola puta, uspon postaje još izazovniji s dugim i strmim dionicama koje testiraju izdržljivost i snagu biciklista. Zavoji su oštri i cesta je uska, što zahtijeva dodatnu pažnju i tehničku vještinu.
Pri vrhu, krajolik se dramatično mijenja, otvarajući se prema širokim alpskim pašnjacima i golim stijenama.
Na vrhu Col du Granon nalazi se vojna baza koja je izgrađena tijekom Drugog svjetskog rata i koristila se kao vojni objekat za nadzor i obranu. Mi smo gore imali prilike vidjeti neku postrojbu i čini se da je baza još uvijek aktivna.
Spuštamo se nazad prema Brianconu i u povratku stajemo u staroj gradskoj jezgri da malo razgledamo – uske ulice, srednjovjekovne zidine i živahni trgovi stvaraju jedinstvenu atmosferu.
Vraćamo se u hotel od te stare jezgre, prema hotelu je nizbrdica od 12 % i dužine nekih 800 metara. U našem kvartu ima sve što nam treba i tu pronalazimo neki super restoran za večeru – rezervirali smo mjesto, iskoristili priliku da prošećemo i odmorimo za sljedeći dan.
Danas nam je na redu Queen stage – nazvali smo ga tako jer je, po prvotnom planu, to trebao biti najteži dan na našem godišnjem odmoru. Zašto najteži – kombinacija dužine + visine – u planu je bilo kroz Col de l’Izoard otići na Col Agnel i vratiti se kroz Izoard ponovno do smještaja.
Dan započinje bez unaprijed dogovorenog doručka, ali smo imali mogućnost dodatno ga doplatiti u hotelu. Izbor je bio dosta dobar, kombinacija francuskog i tradicionalnog doručka, što nam je dalo potrebnu energiju za vožnju.
Nakon doručka, spremili smo se i krenuli na Col d’Izoard. Uspon je dugačak 19 kilometara, s prosječnim nagibom od 5,9% i visinskom razlikom od 1140 metara, te doseže visinu od 2360 metara.
Prvi dio uspona vodi nas više manje ravnom cestom, prošli smo par manjih naselja putem. Nije bila puno prometa, i sreli smo nešto ljudi na biciklima.
Pred kraj uspona polako smo napuštali borovu šumu, počele su serpentine i otvarao nam se pogled na ogoljene vrhove.
Na vrh smo došli dosta rano vrh, što nam je omogućilo uživanje u miru i tišini ovog poznatog prijevoja. Nismo se previše zadržavali jer smo znali da ćemo se još jednom tu vratiti u povratku.
Krećemo sa spuštanjem prema Arvieuxu, prvi dio kroz serpentine, a drugi ravnom sekcijom s 10+% nizbrdice. Tad nam je to bilo zanimljivo i super, ali tud se treba i vratiti 😀
Upspon na Agnel kreće iz Ville Vieille i dugačak je 20,5 kilometara, s prosječnim nagibom od 6,6% i visinskom razlikom od 1440 metara, te doseže visinu od 2744 metra. Dosta dugačak uspon ( tada je tako izgledao ) ali uz spektakularne pejzaže. Opet prolazimo par manjih mjesta i tu već imamo opcija za opskrbu vodom, što je super s obzirom da je bio dosta topao dan.
Pred sam kraj uspona sreli smo starog, ali simpatičnog i hrabrog svisca uz cestu. Ujedno nam je taj dio uspona bio i najviše strm.
Na vrhu Col Agnela napravili smo kratku pauzu, uživajući u predivnom pogledu. Uzeli smo nekoliko gumenih bombona s lokalnog štanda, što nam je dalo dodatnu energiju. Ovo nije bio naš prvi put na Agnelu – 2022. godine vozili smo ovu rutu iz mjesta Sampeyere, no tada je vrijeme bilo loše s gotovo nikakvom vidljivošću. Ovaj put imali smo suprotnu situaciju – prekrasan, sunčan dan.
Po povratku s Agnela stali smo u Le Pain des Cimes kafić/slastičarnu na snack, kavu i desert, što nam je omogućilo kratak predah prije nastavka vožnje i uspona na Col d’Izoard.
Uspon s druge strane na Col d’Izoard činio nam se strmiji, s jednom posebnom sekcijom gdje cesta spušta i prolazi pored spomenika biciklistima Louisu Nuceriju i Faustu Coppiu.
Na vrhu smo ponovno napravili kratku pauzu jer smo imali dovoljno vremena i preostao nam je samo spust natrag do smještaja u Briançonu.
Ovaj smo put otišli na večeru u obližnju pizzeriju na malom trgu gdje je bila živa glazba.
Kasnije smo se prošetali do stare jezgre i iz daljine bacili oko na Pont d’Asfeld
Iscrpili smo sve planirane rute za ovaj smještaj i gledam koje su nam još opcije. Možemo južnije prema Guillestre, ali tu nas nije ništa fasciniralo kad smo prolazili autom, i trebali bi zaokružiti ponovno na Izoard. Gledam opcije sjevero-istok i nalazim neki manji prijevoj – Col de l’Échelle.
Ujutro se budimo i vidimo da su mokre ceste. Planirana ruta je kratka i nema žurbe, lagano odlazimo na doručak i pratimo prognozu i čekamo još malo da se posuše ceste.
Krećemo prema tom prijevoju, uspon je relativno blag cijelim putem, vozimo jedan dio po kotlini pokraj rijeke Claree. Prije mjesta Rubikon odvajamo se desno prema prijevoju. Uspon na Col de l’Échelle dugačak je 11,6 kilometara, s prosječnim nagibom od 4,1% i visinskom razlikom od 480 metara, te doseže visinu od 1762 metra. Cesta vodi kroz slikovite šume i proplanke, s povremenim pogledima na okolne planine.
Dosta brzo dolazimo tamo i malo se nećkamo dal bi se vratili istim putem ili zaokružili. Istražujem opcije i vidim da možemo nastaviti istom cestom, spustiti se u Italiju i kroz Bardonecchiu, Oiux i Montgenèvre ponovno doći do Briancona. Nemam pojma kakav je profil staze, ali idemo u tom smjeru.
Kratku pauzu radimo odmah nakon serpentinasotig spusta u nekom kafiću/restoranu.
Cesta nas dalje vodi kroz Bardonecchiu prema Oiuxu dosta prometnom cestom. Ne znam točno koji je to dan bio, ali bilo je dosta kamiona, no nije bilo nervoznih vozača. Nakon Oiuxa dolazimo u Cesanu Torinese i tu se polako počinje otvarati pogled prema “grdosiji” kamo se treba popesti – Col de Montgenèvre.
Uspon na Montgenèvre iz talijanskog smjera dugačak je 8 kilometara, s prosječnim nagibom od 6% i visinskom razlikom od 480 metara, te doseže visinu od 1860 metara. Uspon je strmiji od prethodnog, s nekoliko izazovnih sekcija i galerijama namjenjenim za bicikliste.
Montgenèvre je popularno odredište za bicikliste i skijaše.
Gore srećemo dva biciklista koji su na bikepackingu i vraćaju se s Tour de France utrke. Izmjenili smo koju riječ, dali su nam savjet za jednu od sljedećih ruta, no nisam baš najbolje pohvatao ( tada ) o čemu se radi. Spuštamo se dosta zavojitom cestom prema Brianconu.
Ovo nam je bio bonus dan u Brianconu – nešto kao coffe ride 🙂
Prije večere iskoristili smo priliku da operemo sav biciklistički veš u samoposlužnoj paronici veša.
To je to od našeg boravka u Brianconu i plan je da se sljedeće jutro selimo u Le Bourg-d’Oisans
