Petak – Transfer u Doussard i kratka misija u Albertville
Budimo se u Susi, pakiramo stvari u sobi koja je, iako jednostavna, imala sve što nam je trebalo. Doručkujemo, stavljamo bicikle na nosač i krećemo prema Francuskoj – poznatim cestama koje smo vozili prije dvije godine kada smo kružili iz smjera Briançona.
Osjećaj poznatog izaziva val nostalgije. Prolazimo pokraj mjesta koja bude uspomene, ali ovaj put ih nećemo dotaknuti – neće biti Galibiera, Izoarda, Lautareta. No, nema veze, čeka nas novo poglavlje.
Prije tunela Frejus stajemo na punjaču – trebalo je samo „dovoljno za dalje“, ali htio sam da imamo za slučaj da ćemo se voziti “gore-dolje”. Na kraju se ispostavilo da punjač imamo u Albertvilleu i da su cijene u Francuskoj puno jeftinije nego u Italiji ( i Sloveniji ). Tunel je dugačak, više od 12 kilometara, a cijena mu je jednako impresivna – 55 eura u jednom smjeru. Ali vrijedi, jer nas brzo i bez stajanja vodi u novu regiju.
S francuske strane počinje parada imena: prvo skretanje za Galibier, zatim Lacets de Montvernier, Croix de Fer, Glandon, Madeleine… Tabla za tablom, svaki smjer prema nekom legendarnom prijevoju. Srce ti na svakoj poskoči, ali znamo – ovaj put samo prolazimo.
U Albertville stižemo s misijom – Andrea ima problem s kazetom, zamijenili smo lanac prije puta i sad preskače. A Dura-Ace 12s kazeta nije baš nešto što se nađe na svakom ćošku. Village je već u punom pogonu, uzimam startni broj i paket, skoknem do Shimano servisa, ali kod njih nema sreće – kazetu imaju, ali je ne mogu pronaći. Dechatlon – ništa. Drugi dućan – zatvoren. Na kraju nalazimo Giant trgovinu van Albertvillea. Radi dvokratno, čekamo 15-ak minuta ispred, i kad otvore – imaju što tražimo i nude odmah servis. Bicikl ostavljamo, dogovor je da ga možemo pokupiti za dva sata. Win.
Tih dva sata koristimo za dolazak u Doussard, naš novi bazni kamp – Hotel Arcalod. Smještaj jednostavan, ali više nego solidan – sve što nam treba je tu. Vani bazen, saune, soba prostrana, parking ispred.
Ostavljamo stvari i moj bicikl, pa se vraćamo u Albertville – Andrea sad ide po svoj broj i startni paket. Budući da je u championship kategoriji, ulazi u internacionalnu zonu, pokupi sve bez gužve i s majicom koju će nositi dan kasnije.
Krug po villageu završavamo pokušajem večere – biramo pizzeriju u blizini smještaja. Sutra nas čeka poseban dan – lagana vožnja s posebnom ekipom.
Subota – Championship Ride i priprema za L’Etape
Buđenje u Doussardu je rano – uzbuđenje se osjeća. Danas je zagrijavanje, ali i prvi pravi dan u biciklističkom duhu. Silazimo na doručak prije službenog početka, pa nas dočekuje samo oskudna verzija – žitarice, kruh, hladni naresci i kava. Uzimamo što možemo i krećemo.
Autom idemo prema Albertvilleu – Andrea ima zakazanu vožnju u sklopu Championship Ridea, ja se bez problema pridružujem kao “pratnja”, no nema majice za mene…
Vrijeme nije obećavajuće – oblaci vise nisko i najavljena je kiša. Ali dokle god ne pada, sve je u redu. U Albertvilleu se okupljamo kod villagea, atmosfera je posebna – to je vožnja za one koji su na postoljima L’Étapea, iz raznih zemalja. Međunarodni mix, ali svi s istim ciljem – lagano, svečano, ali s poštovanjem prema cesti.
Na startu nas dočekuje legendarni El Diablo – s njim kratko druženje i slikanje. Meni i još jednom kolegi “uljezu” ipak daju majice. Oblačimo ih i krećemo na vožnju prema mjestu Ugine od kud nas čeka uspon na Col de la Forclaz. Tempo je lagan, svi se drže zajedno do uspona, a onda svatko uzima tempo kako mu odgovara.
Na vrhu Forclaza novi susret s El Diablom i nova zajednička fotka. Uživamo u vidiku koliko nam oblaci dopuštaju. Spust prema Albertvilleu je pod pratnjom, autom i motorima, ali u skladu s prometnim pravilima.
Po dolasku u village krećemo prema međunarodnoj zoni – tamo nas čeka kava, kroasani, druženje.
No onda stiže najavljena kiša – ne pljusak, ali taman dovoljno da nas natopi na putu do auta. Povratak u Doussard, bicikli mokri, slijedi čišćenje lanaca i priprema opreme za sutra. Sve mora biti spremno.
Kad se vrijeme smirilo, odlučujemo skoknuti do restorana uz jezero Annecy – ali navigacija nas vozi u krug, restoran ne pronalazimo, a sve je zatvoreno (dvokratno radno vrijeme, naravno). Ipak, dolazak do jezera Annecy ima svoju težinu – prvi pravi susret s tim krajem. Kavu nismo popili, ali mjesto ostaje u planu za sljedeće dane.
Večeru imamo dogovorenu u restoranu našeg hotela – biramo tjesteninu, “filanje” za sutra. Porcije su fine, ali male. Naručujemo još jednu, jer ovo nije bilo dovoljno ( mislim da je ovo bilo prvi put da sam uzeo i peciva uz tjesteninu ), završavamo večeru slatkim: lava cake za podizanje raspoloženja. Račun: 83 EUR. Veličina porcija – restoranska.
Večer zatvaramo s posljednjom provjerom opreme, zatvaranjem torbi i navlačenjem debelih zastora – bez tračka svjetla. Rano tonemo u san. Sutra je L’Étape.
Nedjelja – Dan utrke: L’Étape du Tour de France 2025
Albertville – La Plagne
➡️ Detaljan opis utrke i doživljaja pročitaj u posebnom članku:
L’Étape du Tour 2025 – kako izgleda voziti pravu etapu Tour de Francea
Ponedjeljak – Tiha straža nad dolinama
Nakon utrke i kasnog povratka, ponedjeljak smo proglasili danom odmora – barem na papiru.
Ujutro se budimo bez žurbe. Doručak je ovaj put u punoj postavi – jaja, palačinke, kobasice, sve što treba za oporavak. Ceste su još mokre od noćašnje kiše, pa startamo tek oko 10:15.
Prvih 20-ak kilometara vozimo uz jezero Annecy biciklističkom stazom – odlična podloga, ali dosta prometa i povremene barijere koje traže spuštanje brzine.
U samom Annecyju skrećemo ulijevo i kreće uspon prema Semnozu – 17 km kroz šumu, s umjerenim nagibima, a bez većih pogleda jer sve ostaje u zelenilu. Vrh označava skijalište, iako – očekivano – ljeti ne radi.
Spuštamo se do Leschauxa i skrećemo prema Écoleu, gdje stajemo na cappuccino (kava s toplim mlijekom, jer smo u Francuskoj) i nažalost – bez kroasana. Sljedeći uspon je kratak, ali začinjen vjetrom u prsa – Col du Frêne. S naše strane samo 2 km penjanja, ali spust je dugačak preko 9 km kroz vinograde i serpentine – predivna cesta.
U Frontenexu nas dočekuje tmurno nebo i kiša koja se nazire u daljini. Odlučujemo pričekati u lokalnom kafiću uz još jednu kavu i nešto slatko. Francuska cijena deserta – 7 do 10 EUR.
Vrijeme se stabilizira i krećemo prema trećem usponu dana – Col de Tamié. Laganiji uspon, s odličnim asfaltom i mirnim okruženjem. Na vrhu, umjesto odmah prema dolje, odlazimo pogledati Fort de Tamié. Nažalost, utvrda je zatvorena zbog nevremena koje je dan prije porušilo puno stabala.
Na spustu nas čeka iznenađenje – fenomenalna cesta prema Favergesu, brzo, široko, s odličnim pregledom. Za kraj dana, još jedan pokušaj pronalaska sladoleda – ali sve zatvoreno. Cesta nas vodi natrag biciklističkom stazom do Doussarda. Spas pronalazimo u lokalnom supermarketu i uzimamo paket od 4 sladoleda – po 2 za svakoga.
Dan odmora? Možda za dušu, ali bez stresa, bez pritiska. Baš kako treba.
Večeru završavamo u poznatoj pizzeriji u Favergesu – onoj istoj koja nas je oduševila i dan prije.
Utorak – Pogled kojeg nismo tražili
Utorak je donio možda najljepšu vožnju cijelog putovanja – ne zbog visine, težine ili poznatog imena, nego zbog kombinacije svega što čini biciklistički dan savršenim.
Standardna jutarnja rutina – doručak, priprema, i malo duži odmor jer nismo u žurbi.
Krećemo biciklističkom stazom prema Albertvilleu, ali u Ugineu skrećemo prema sjeveru – u dolinu Val d’Arly. To je glavna prometnica prema Chamonixu, pa nas čeka nešto više prometa, galerija i tunela, no sve kratko i podnošljivo. Odjednom smo okruženi planinama sa svih strana.
Prvi veći cilj – Col des Aravis. U Flumetu cesta ide ulijevo i kreće lagano, ali prava zabava počinje u La Giettazu. Tu kreće konkretan uspon, s vizurom doline iz koje smo došli i – drvenim skulpturama po cijelom mjestu. Na vrhu, taman pred zadnjim zavojima, okrećem se i – Mont Blanc! Savršen kadar, savršen trenutak. Fotografije kod znaka, kratka pauza, i krećemo u spust.
U Thônesu prva pauza – kava i kolač u Mountains Coffee Thônes. A onda iznenađenje – iako smo mislili da se vraćamo preko Aravisa, pred nama je novi uspon – Col de la Croix Fry. Dugačak 11.5 km, s prosjekom od 7%, ali s nekoliko sekcija preko 10%. Dosta konkretno, ali jako zanimljivo.
Na vrhu shvaćamo da to nije Aravis i odlučujemo dodati tih zadnjih 4.5 km i ponovno se popeti na Col des Aravis – ovog puta s druge strane. Druga pauza, opet kolač i kava (ili je možda trebao biti sladoledni kup).
Spuštamo se opet prema Thônesu, ovaj put uz više prometa, i dalje se držimo improvizirane rute – idemo prema Favergesu, ali ne direktno, već još jednom preko brda – Col du Marais. Nije dug, ali dovoljno strm da noge osjete. Zadnji spust dana – opet u Faverges, a zatim biciklističkom stazom natrag u Doussard.
Popodne koristimo za odlazak u Annecy – kombinacija šetnje, večere, punjenja auta i laganog razgledavanja. Lijepo je, ali i dosta turistički. Vraćamo se tek kasno navečer, svjesni da nam je ovo zadnja noć u Doussardu.
A da, jedna zanimljivost za kraj – punjenje auta u Francuskoj nas je izašlo 0,25 EUR/kWh. Za usporedbu – u Italiji je bilo skoro duplo skuplje.