Plan je bil prejti oko jezera, obići dvorac, stražu, otok.
Krenem ja oko 9 lagano u obilazak prema veslačkom klubu, taj dan bilo neko natjecanje/kvalifikacije, vidiš hrpu Zg, St tablica 🙂 nakon toga bilo je par lijepo uređenih vila s okućnicom, ograđenih s jednostavnim drvenim, ali super za oko, ogradama. Na jednom dijelu staze počinje odvajanje i „uspon“ do dvorca, malo serpentina, malo stepenica i nakon 15 minuta – skroz zapuhan dolazim gore.
U sklopu dvorca postoji muzej, stara tiskara, restoran, vidikovac, free wifi (pazi ovo). Naravno obišlo se sve, čak sam i u tiskari tiskal razglednicu :), kak se sve više bližilo podne, moral sam malo ubrzati tempo pošto je u planu još bil Bohinj. Nastavljam s obilaskom jezera, dolazim do Straže – imaju sanjkalište (na željeznoj šini s kolicima spust), no gore je hrpa ljudi otišla sa žičarom gore i kalkuliram da ne budem stigel obići otok i Bohinj, pa odlučim da ipak idem dalje. Dojdem nazad do mjesta od kud sam krenul – od tam voze jedni s brodovima na otok, no ne želi voziti ako nema dovoljno ljudi, samo pita koliko vas ima… i čekam ja, možda se skupi ljudi, ali ništa, došla 14h i moral sam već prema Bohinju iti.
Odlazim u kamp, spremim se, krenem prema Bohinju, na dol nejde više od 25km, neki jaki vjetar, cijelo se vrijeme samo spuštam i spuštam, sve se vozi po nekim kotlinama, s lijeve i desne strane ogromne planine, uz cestu rijeka Sava Bohinjka i pruga. Kak sam se sve više približaval Bohinju sve se bolje oblačilo – a naravno kišna oprema ostala u kampu – na suhom. Dolazim do Bohinja, odustajem od kruga (kiša samo kaj nije, ograničen vremenski – oko 17h ide zadnji brod na otok), krećem nazad prema kampu (dobar dio te vožnje, vozi se po biciklističkoj stazi daleko van ceste – kroz mala mjesta, nekaj fora za vidjeti di sve ljudi žive)
Dolazim u kamp malo prije 17h, tuširanje, i idem prema čamcima gdje nalazim samo „kapetana“, pitam jel vozi još, veli ako sam sam da ne vozi… i tak sav tužan kaj nem otok videl, sjednem na veslačku tribinu i gledam otok… i tak nekih pol vure… i puhne mi, pa zakaj ne bi sam zel čamac i otišel, u blizini kampa imaju dva mjesta gdje iznajmljuju čamce, dojdem do jednog, uzmem čamac i počinje veselje – treći put u životu u čamcu, ovaj put sam. Nakon par minuta sinusoidalnog veslanja dolazim do otoka, jedva jedvice zidem van z čamca i krećem u obilazak.
Na otoku ima zvonik, sa mehaničkim satom, crkva, famoznih 99 stepenica – sve u svemu drago mi je kaj sam bil otišel, preletim to sve na brzinu, jer treba čamac vratiti unutar sat vremena (koliko sam incijalno platil). Krenem do čamca, uđem u njega i veslam nazad – već sam se spraksal i išlo je lakše, čak sam stigel i 10 min prije nego kaj je trebalo, “sparkiram” ja to stručno i jedva čekam kaj dojdem na čvrsto tlo.
Plan za taj dan je u potpunosti relaiziran i nakon šetnje oko kampa, prešel sam na večeru, gdje je opet bil aperitiv 🙂
Dan1 – Ljubljana, Bled, Vintgar < > Dan3 – Kranjska Gora, Villach, Klagenfurt
