Spremamo stvari i krećemo malo kasnije od planiranoga. Na recepciji hostela nije bilo nikog, pa smo ostavili kartice na pultu, kako nam je to jučer bilo napomenuto, izlazimo iz hostela i susrećemo mlađi bračni par, koji su uz nas bili jedini gosti u hostelu. Zamolili smo ih da nas slikaju ispred hostela. Ušli smo malo u priču i saznali da je čovjek prije cca 7-8 godina klačil kroz HR, BiH, Crnu Goru i Albaniju. Nakon kaj smo krenuli prema centru do špara, putem smo zagledali tablu za lidl u smjeru kojem idemo. Odlučili smo do lidla, pošto nam je na ruti da ne gubimo previše vremena. Kupimo stvari za doručak – peciva, sir, salamu, jogurt, paštetu, banane, odradimo doručak i krećemo nakon duže pauze (potrošili cca 40min).
Prolazimo kroz Prevalje, pokraj Šentanela prema granici Slovenija-Austrija, tu negdje na usponu počinje kiša – sve jače i jače, stajemo kod neke kvazi autobusne stanice/poštanskog ureda/oglasne ploče (nažalost nemam slike, kiša ubila volju za slikanjem) i da, da ne zaboravim plakat za koncert Dražena Zečića 😀 Skrenul malo s teme, stajemo da navućemo sve kišno na sebe, potrošimo cca 15 min i krećemo po pljusku dalje, još smo imali malo uspona pa spust – tu prolazimo granicu, gdje nije bilo nikog.
Spust je trajao neko vrijeme i dolazimo do Bleiburga, u planu je bilo da posjetimo Bleiburški spomenik, no nikak ga nismo mogli najti, ulazimo bliže centru, srećemo curu i pitamo za spomenik – pokušavamo na njemačkom, no teško nam je objasniti kaj tražimo, probamo na engl, da bi se na kraju sporazmeli na našem 🙂 – cura zna slovenski. Iz njezinog opisa skužimo da je to negdje kud smo prošli, no putem nismo ništa vidjeli, ni tablu ni spomenik, krenemo se vraćati nazad i nekih km i pol, vidimo sa ceste u polju spomenik. Odlazimo do njega, napravimo pauzu i krećemo dalje. Negdje na pola spusta prestao je famozni pljusak, ali nismo ništa kišno skidali sa sebe pošto je tu i tamo znala koja kap pasti.
Inicijalni plan rute bio je potez Klagenfurt i Villach, no par dana prije polaska promijenili smo to i skratili na način da direktno s Bleiburga idemo paralelno inicijalnoj rutom prema Ferlach-u, pa nakon toga za Presseggersee. Cesta je još bila na mjestima mokra, vrijeme tmurno, no na svu sreću kiše nije bilo na vidiku – stajemo, radimo pauzu, skidamo kišno i krećemo dalje. Navigacija nas je odvela na sporednu cestu, sa malo prometa i prekrasnim krajolikom. Stajemo kod jednog ranča da poslikamo konje – nisu imali baš volje za poziranje 🙂 U tom trenu dolazi čovjek, pita nas dal trebamo pomoć/upute za dalje, velimo da je sve ok da smo samo stali poslikati. Ušli smo malo u priču i saznamo da čovjek već nekoliko godina za redom dolazi u Umag, razgovor završava sa rečenicom: “Hrvatska je moj drugi dom“. Krećemo dalje i za nekih 3-4km malo se navigacija zblesirala, zaključal se ekran i ne mogu ništa, opet pauza, opet gubimo vrijeme. Uspijevam nekak spremiti trenutnu rutu i resetirati Garmina, postavim ponovno zadanu rutu i konačno krećemo dalje. Vozimo uz Dravu (dosta je široka na tom dijelu – možda akumulacijsko jezero) prvo s desne strane, dolazimo do mosta prelazimo na lijevu stranu i tu nas navigacija šalje na makadam. Nakon vožnje po kiši, nije nam se dodatno vozilo po blatnom putu, pa mijenjamo malo rutu i nastavljamo po cesti.
Cesta se u nekim trenucima dosta odvajala od rute, a s time smo imali i više brijegova za klačiti, pa u jednom trenu odlučujemo nazad nastaviti po lijevoj strani nasipa i to po makadamu koji je ovaj put bio u boljem stanju nego onaj prvi na koji smo naišli. Dosta smo dugo vozili uz rijeku Dravu, i potrošili svu vodu koju smo imali, a drugu je teško bilo natočiti jer nismo imali ništa uz nasip. Dosta nas je to izbacilo iz takta i počela je mala nervoza. Skidamo se s nasipa i krećemo dalje po planiranoj ruti, dolazimo do Wahaha Paradise Sport & Familiy Resort, stajemo na recepciji i radimo refill bidona, slažemo izotonik i krećemo dalje (još samo 60km do planiranog cilja). Slijedi nam malo valovitog terena, jedan veći uspon prema Unteraichwladu i nakon toga 10km spusta do Fürnitza. Na tom dijelu srećemo dva auta, jedan sa varaždinskim i jedan sa osječkim tablicama 🙂
Dolazimo do mjesta Arnoldstein, zagledali smo dvorac i odlučili, pošto je blizu, da odemo do njega, slijedilo nam je nekih 700m uspona, ali bez nekog većeg problema sklačimo to, fora dvorac, ulazimo Brane i ja unutra, malo slikamo, na to dolazi vodič i pita jel smo za razgledavanje, veli 2€ ulaznica, ništa strašno, no naknap smo s vremenom (kao i inače), pitamo jel se može samo nakratko otići gore na vrh dvorca i poslikati par slika – nije bil problem, otišel sam i na brzinu okinul par slika 😉
Nakon slikanja dvorca stajemo u nekom kafiću na kavi i da bi nekaj pojeli, ponuda nam se nije dopala, pa smo samo popili kavu, uhvatili net i gledamo za smještaj. Plan je bil danas dojti do Förolacha, no tam nismo uspjeli naći smještaj, gledamo malo dalje i nalazimo pansion u Presseggersee-u. Dogovaramo smještaj, imamo još cca 30km do lokacije, završavamo s kavom i krećemo dalje – puno lakše s obzirom da imamo dogovoren smještaj. Vozimo jedan dio uz rijeku Gail, pa jedan veći brijeg, dolazimo do Förolacha, a to nam je svega par km od zacrtane lokacije i to samo spust.
Dolazimo u Presseggersee, nemremo najti pansion (Pension Waldkrieber), tražimo, vrtimo se u krug, zovemo ga, on objašnjava, ali i dalje nam nije jasno. Nekak se uspjevamo sami snajti i nalazimo put do pansiona. Dojdemo gore, gazda nas dočeka vani, raspremimo bicikle i sad veli da ih vani ostavimo – to nam se i nije baš dopalo, i uspjevamo nekak dogovoriti da ih denemo u njegovu šupu (3 sa 3 😀 ). Odlazimo do sobe koja je u potkrovlju (2 kat), super soba, super kupaona. Obavimo tuširanje, dosta stvari nam je mokro, dosta imamo za oprati i pitamo gazdu jel nam može to oprati i posušiti, na našu sreću ima i wešmašinu i sušilicu i damo mu svu robu i to nas je dočekalo ujutro – čisto i suho. U ponudi imali su i večeru, van dogovorene cijene, ali isto nam je jel jedemo kod njega ili idemo do jezera, pa smo to uzeli – lazanje, ogromna porcija salate i uz to 3 pive 🙂
Nakon obilne večere radimo promjenu plana za sljedećih par dana. Za treći dan putovanja bilo je planirano doći do Brunica, no to bi nam bilo cca 140km i dosta visinske, a htjeli smo uzeti neki laganiji tempo, pa umjesto Brunica, kao cilj uzimamo Sillian i to kroz Lienz.
P.S. zaboravil sam slikati sobu gdje smo bili (napravim update ako bude Brane imal koju sliku)
Ova ruta bila je puna “Svetaca”, prolazili smo kroz St. Michael, St. Štefan, St. Margareten, St. Jakob, St. Paul, i još druge koje kojih se trenutno nemrem zmisliti 🙂
Dan1 — Novi Marof – Ravne na Koroškem < > Dan3 — Pressegersee – Toblach
