Nakon što smo večer prije promijenili plan rute, danas krećemo laganijim tempom prema Sillianu, umjesto kroz St. Lorentzen odlučili smo voziti kroz Lienz. Prvih 40km teren je bio lagano valovit, no ništa strašno. Cijelo vrijeme vozimo po kotlini. Prolazimo kroz Hermagor, Kirchbach. Dolazimo do mjesta Kötschach, i tu radimo kratku pauzu. Mjesto je dosta skladno, sve je napravljeno minimalistički, ali je sve na svojem mjestu – prekrasan centar sa crkvom, fontanom, cvijeća sve po svud – ukratko nekaj predivno za vidjeti.
Nakon pauze slijedi nam uspon na jedan manji alpski prijevoj – selimo u drugu kotlinu. Trenutno se nalazimo na 711mnv i trebamo se popeti na 981mnv (Gailbergsattel) – ništa strašno kaj se tiče nagiba s obzirom da je uspon dugačak 6km. Na određenim dijelovima bili je dosta strmo, ali jako kratko. Stajemo na vrhu, oblačimo windstoper i krećemo sa spustom. Na jednom dijelu spusta “otvara” nam se pogled na mjesto Oberdrauburg, stajemo poslikati, stavljam kameru i nastavljamo sa spuštanjem. U centru Oberdrauburga dolazimo opet do rijeke Drave – dosta je brz tok ovaj put, tu “susrećemo” kajakaše, koji su mogli sve samo ne upravljati kajacima. 🙂
Nismo se nekaj previše zadržavali, već krećemo dalje prema Lienzu. Vozimo dosta prometnom cestom i u jednom trenu na zaustavlja čovjek na cesti i savjetuje da se prebacimo na biciklisičku stazu koja vodi sve do Lienza. Prihvaćamo savjet i nakon nekih 100m imamo oznaku za biciklističku stazu, pratimo tu cestu, prelazimo preko pruge i dolazimo do drvenog mosta. Uhvatili smo tu malo hlada i radimo kraću pauzu. Za to vrijeme dok smo odmarali, poslikali smo par slika i došla je neka grupa biciklista (Talijani, ako smo ih dobro skužili – i mladi i stari, svi na biciklima 🙂 ).
Čeka nas 12km do Lienza, odmorni nakon pauze krećemo dalje, vozimo po biciklističkoj stazi uz Dravu i ubrzo dolazimo u Lienz. Lienz nas sam po sebi nije nekaj impresioniral, popili kavu, kupili suvenire i nastavljamo dalje prema Sillianu (tu počinje uspon i vjetar u prsa). I dalje vozimo po biciklističkoj stazi, koja vodi sve do Italije (i dalje).
Dosta spominjem tu biciklističku stazu, ona ima i svoj naziv – Drau Cycle Path, evo i kratki opis te staze:
Drau Cycle Path
The Drau Cycle Path runs from the source of the Drau River in Toblach Field, Italy’s South Tirol, for 366 km along the eponymous river, through the Austrian Provinces of East Tirol and Carinthia to Maribor in Slovenia. The 45 kilometers of the route in East Tirol stretch from the Italian border via Sillian and Thal-Assling to Lienz and past Lavant and Nikolsdorf to the border of the Province of Carinthia.
Vozeći po stazi, dosta se zanimljivih stvari vidi putem. Prošli smo kroz adrenalinski park, svako malo postoje izvori s pitkom vodom, ljudi se bave poljoprivredom (kose livade, pasu krave), vidli smo dvije cure koje slažu daske na paletu (mislim da je to kod nas malo vjerojatno da bi negdje mogli vidjeti). na jednom od izvora i pesek je imal pauzu i okrijepu 🙂 Sreli smo i krave koje su selili iz pašnjaka u štalu valjda.
Gore u tekstu spomenul sam da imamo konstantni uspon, Lienz (693mnv) – Sillian (1096mnv) – fascinantno je ovdje da se nalazimo na tim visinama, a oko nas su još minimalno toliki bregi sa svake strane, svako malo na tom brijegu kuća, crkva, naselje. U par navrata pitali smo se dal postoji kakva cesta do gore, negdje i ima, ali na mjestima ljudi idu gore sa žičarama.
Dolazimo u Sillian, no to je sve turističko, popunjeni smještaji, cijena da boli glava, sjeli, uhvatili wifi i našli kamp u mjestu Toblach, odlučili smo podužiti još tih 17km, s laganim usponom (na 1228mnv).
Zanimljivo je ovdje da iako nismo prošli službeno neku granicu/carinu, točno se osjetilo da nismo više u Austriji – bilo je zapuštenih površina, asfalt na biciklističkoj stazi/cesti pred kraj današnje rute je bio u dosta lošem stanju.
Konačno Toblach, nabrijavamo se na kamp, ipak nismo uzalud vozili svu kamping opremu 😉 – dolazimo do kampa, razmišljamo jel budemo nastavili dalje ili se budemo tu smjestili, kak smo vijećali, došle su još dvije grupe biciklista, prva kompletna obitelj, druga grupa dečko i cura, vijećamo i dalje. Odlučujemo da budemo tu ostali (već je kasno). Brane je otišel to dogovoriti, no izlazi van i veli da je kamp popunjen, ali da se možemo smjestiti preko puta kampa na malu livadu. I mi i ove dvije grupe dobili smo isti naputak i zaputili smo se postaviti šatore. Relativno smo ih brzo postavili, tuširanje, pranje veša i pripremamo se za večeru. Ima restoran u sklopu kampa, Brane je predložil pečeni buncek sa krumpirom, nabrijemo se na to, dolazimo u restoran i veli žena, kuhinja je zatvorena imamo samo pizze (jajaj), ali veli da bude pitala kuhara 🙂 Na našu sreću, kuhar je rekel da to nije problem prirpemiti i Brane i ja uzimamo pečeni buncek, a Marko uzima pizzu. Porcija je bila ogromna i jako zasitna (jedina mana količina krumpira i zelja – mislim ono, to je nekaj najeftinije u cijeloj priči, zakaj se špara na tome. Isti problem sam primjetil i u VŽ u Santa Mariji, špara se na tim najjeftinijim stvarima). Nakon te obilne večere krećemo odmoriti za sutrašnji dan.
Dan2 — Ravne na Koroškem – Presseggersee < > Dan4 — Toblach – Gargazon
