Preživjeli smo Stelvio, dalje sve kaj slijedi je mačji kašalj, no, jel bilo baš tak idealno, provjerite u nastavku teksta.
Buđenje ujutro, pakiramo šatore, veš nam se nije posušil do kraja, stavljamo to na bajk i krećemo. Spuštamo se do grada, obavimo kupnju u lokalnom dućanu, odradimo doručak i nastavljamo prema mjestu Zernez.
Prvi prijevoj koji nas očekuje je Ofenpass (2149mnv). Cijelo vrijeme od Santa Marije se penjemo, na mjestima s manjim nagibom, na mjestima sa poštenim nagibom. Zadnjih 5,5km uspona u prosjeku je nagib 8,2% (gore nego Stelvio u prosjeku). Laganim tempom – bez forsiranja i uz pauze dolazimo do vrha prijevoja. Radimo kratku pauzu, obnavljamo zalihe vode, okinemo par slika, oblačimo suhe majice i windstoper. Dan prije kad smo proučavali profil rute, na 80km nismo vidjeli manji uspon koji nam se slijedio nakon prvog prijevoja. Krećemo sa spuštanjem i za par km počinje uspon kojeg je bilo ravno 5 km. Odradimo i taj uspon i slijedi spust u mjesto Zernez.
Pošto je danas u planu smjestiti se u kampu, planiramo da glavni obrok napravimo za ručak – da se slučajno ne bi ponovila situacija od prethodnog dana 🙂 Stajemo u jednoj pizzeriji u Zernezu. Zbog nedostupnosti interneta, ulazimo u priču s konobaricom da upoznamo teren koji nam slijedi. Cura je iz Slovačke, par godina je radila u Italiji i sad 5 godina radi ovdje u Zernezu, vozi bajk – ne tak aktivno, ali dovoljno, kad nam je dala dosta točne procjene za udaljenosti koje su nas zanimale.
Odradimo ručak i krećemo prema mjestu Susch, gdje skrećemo lijevo i napadamo na drugi današnji prijevoj – Fluelapass (2393mnv). Kod ovog prijevoja imamo puno više visinske razlike za savladati (cca 1000m). Krećemo lagano, a nagib brutalni na početku. Slijedi red pauze, slikanja, vožnje i tak puno puta do vrha prijevoja. Ovdje je situacija kaj se tiče vremena bila malo drugačija nego na prethodna tri prijevoja. Počeli su se skupljati oblaci i dosta je brzo zahladilo – nije toliko temperatura pala, koliko smo mi bili mokri i uz vjetar koji je puhal imali smo osjećaj da je dosta hladno.
Dolaskom na vrh prijevoja imamo i kaj vidjeti, dva jezera, snijeg do kojeg možemo doći s biciklima, nekaj prekrasno. Radimo pauzu, naslikavanje, sretnemo ljude iz Londona, iz Srbije, razmijenimo koju riječ i krećemo prema našem današnjem cilju – Davosersee.
Prilikom spusta, svako malo super pogledi i u par navrata morali smo se zaustaviti da to zabilježimo.
Odjednom tabla Davos, vidimo jezero, sretni jer smo se maknuli s prijevoja i i stigli do lokacije gdje planiramo odraditi dan pauze. Gledamo jel da odemo do jezera pa da potražimo kamp ili da se prije informiramo. Odlučujemo otići prema centru Davosa i potražiti info. Srećemo bicikliste koji su tu iz Rapperswilla i pitamo ih za kamp. Oni su saznali da postoji jedan kamp koji je 9km u kontra smjeru nego mi moramo sljedeći dan i da ima još jedan kamp u mjestu Klosters. Vidno razočarani, jer ne budemo kampirali na jezeru, ne bude dan odmora, nema kupanja, nastavljamo prema Klostersu.
Cijelo vrijeme je planiran spust, ali u jednom trenu navigacija nas skida sa ceste i šalje na stazu, prvih 2km na stazi je bilo super, konji uz stazu, manje jezero, sve dok nismo došli do kraja asfalta i shvatili da je nastavak MTB staza. Ne bi to bilo problem odvoziti da nismo bili tak natovareni – u dosta smo slučaja gurali (na brijeg i na dol) jer nije bilo vozljivo s našim gumama. Tu gubimo dosta vremena, ali više od vremena gubimo živce, konačno smo se dočepali glavne ceste i dolazimo u Klosters. Srećemo ekipu kak izlazi iz auta i stajemo da pitamo za kamp. Iz auta izlaze dvije cure, svaka ima po jednu zračnicu u rukama i izlazi dečko sa dvije sačmarice 😀 No izgleda da su se dosta spucali negdje na streljani. Pitamo za kamp i naravno, nema ga, ali nam mogu predložiti hotel kojeg vodi njihov prijatelj. Stajemo kod hotela, Brane je otišel pitati, za to vrijeme smo Marko i ja uhvatili wireless i prozujali po booking-u i našli još par hotela. Na kraju smo završili u Hotelu Cresta (nećemo o cifri smještaja).
Hotel je bil super sređen, imali smo trokrevetnu sobu, terasu, kupaonu. Smjestili smo se, tuširanje, pranje veša, stavili to sušiti i idemo nekaj pojesti. No kak nam je vožnja po MTB stazi uzela dosta vremena, došli smo kasnije do Hotela i opet smo došli na zatvorenu kuhinju. 🙂 I u ovom slučaju imali smo sendviče u ponudi, ali ovaj put je bilo barem pecivo i malo više šunke 🙂
Nakon tog obilnog obroka, razradili smo plan za sutrašnji dan. Odlučili smo da nam je dosta plaćanja smještaja i da moramo sutra doći do Winterthura. Bile su nam tri opcije u igri, prvu smo izbacili jer smo se jedan dio trebali vraćati po istom dijelu kud smo došli, drugu (najkraću) smo izbacili zbog još jednog prijevoja i ostala nam je treća (najveća) sa najmanje visinske. No o tome više u opisu sljedećeg dana 🙂
Vrijeme je za odmoriti i napuniti baterije za sutrašnji dan. Zzzzzzz
Dan5 — Gargazon – Stelvio – Santa Maria < > Dan7 — Klosters – Elsau
