Par informacija sa službenih stranica:
“Staza je duga kojih 218 km i proteže se uz i niz Muru prolazeći pri tom kroz 3 države, Hrvatsku, Sloveniju i Austriju. Start je u kavani “Kult” u centru Štrigove od 8 sati, a na istom mjestu je i cilj do najkasnije 21.30 sati.”
Dosta se rano budim kako bi stigao na start breveta (barem tak mislim) i onda putem sretnem full osvjetljenog biciklistu (malo iza Brezničkog Huma), ispostavilo se da je to bio Siniša Babić, koji je iz Sv. Nedelje krenuo ujutro biciklom na start breveta. Dosta je bio knapiran vremenski i nije ga baš mazilo, imao je kišu na jednoj dionici i stigao u Štrigovu točno u na start.
Moji planovi inicijalno bili su da autom dođem do čakovca i sa ekipom iz BK Puls krenemo biciklima prema Štrigovi. Plan se malo promijenio, pokupio sam Andreu u Čakovcu i sa autom smo otišli do Štrigove.
Dolaskom u Štrigovu počinjem sretati poznata lica sa prethodnih breveta, ekipu sa HardCro-a, ekipu sa faksa 🙂 i dosta novih lica koji su se tek upustili u randonneuring vode (Ne budem nabrajal ekipu da nekoga ne zaboravim 🙂 )
Inicijalni dogovor bio je da vozim sa Matijom, no već na samom startu se odvajamo i ja odlazim naprijed. Dolaskom do granice, zbog EU direktive, napravio se čep, nalazimo se u prvoj skupini i relativno brzo prolazimo i nastavljamo dalje. Grupa vozi dosta visokim tempom, Prolazimo veržej, Krog, Tišinu (tu smo još svi pričljivi bili), Sveti Juraj i dolazimo do prve kontrolne točke – Okrepčevalnica Šbüll, Sotina. Taj tempo bio je neodrživ za cijelu rutu i nakon kratke pauze na kontrolnoj točci krećemo dalje ali znatno sporijim tempom.
Prelazimo u Austriju i tu počinje, kako su to ljudi nazvali, EKG 🙂 “valovi” sve do Leibnitza. Bilo je par, tj. skoro svi su bili pošteni kapitalaci. I tako malo gore, pa malo dolje, pa malo gore, pa malo dolje. Siniša veli, još ih ima 2.5 (ne znam od kud ovih 0.5, ali ok). Prolazimo Kroz Wolfsberg im Swarzautal i dolazimo do Leibnitza (KT2), radimo kratku pauzu, otišli do “vidikovca”, napravili fotosession i nastavljamo dalje u smjeru Šentilja. I dalje imamo još par valova – dva, ali ispostavilo se da ih je ipak malo više.
Nakon 130-og kilometra smiruju se usponi i imamo ravnicu, tj teren sa tendencijom pada sve do Banfija :D. Nakon Šentilja uslijedio nam je uspon na Slatki vrh, ekipa je tu polako utihnula i nastala je tišina 🙂 vozimo i dalje u grupi. Nakon Slatkog vrha prelazimo opet u Austriju (Bad Radkersburg) i nastavljamo prema Murskoj Soboti. Tu negdje me lovi kriza, jedem putem, no čini mi se nedovoljno i polako mi to počinje raditi probleme i sve sam lakši na fitilju. Na jednoj dionici od 20km konstantno sam vodio grupu sa jakim vjetrom u prsa, napravili smo izmjenu i oni svi odmorni potegnuli – tu smo se igrali malo mačke i miša iako se nisam nešto previše trudio da ih uhvatim, jednostavno nije bilo snage da potegnem jer je opet tu bio vjetar sa kojim sam se morao boriti. Nakon nekih 5km konačno ih lovim i skrećemo u Dobrovniku lijevo prema jezeru na kojem je treća kontrolna točka. Opet pauza – kava, sladoled, studentsi mix, refil bidona i potpuno odmoran i svježi (možeš misliti) krećemo dalje.
Preostaje nam 22km ravnog terena, granica, najdraži Banfi i spust u Štrigovu.
Strava track:
Relive video:
