Sion i Aosta su dosta blizu, dijeli ih prijevoj Gd. St. Bernard, tamo zbog malo lošijeg vremena idemo kroz tunel, ali na kraju totalno nepotrebno. Mogli smo komotno kroz prijevoj.
Glavni cilj odabira Aoste bio je upravo St. Bernard prijevoj. Plan nam je ostati 3 dana/2 noćenja i imamo još jednu rutu u rukavu. Po dolasku neke trzavice – smještaj nema parking, u jednosmjernoj je ulici koja je dosta prometna. Pokušavam parkirati u dvorište da istovarimo stvari, ali ne bude išlo – auto je dosta nizak i rizik je da se nasučem ( kaj s baterijom baš i nije dobra opcija ). Istovarujemo stvari s ulice i odlazim parkirati auto u obližnju garažu, bez razmišljanja i usporavanja prelazim preko prvog nagiba i na svu srežu stružem samo s zaštitnom plastikom, jedva nalazim mjesto da stanem s nosačem za bicikle.
Poslijepodne koristimo da razgledamo mjesto koje je baš impresivno kroz cijeli grad se protežu ostaci starog grada – zidine, kule. zgrade. Ujedno koristimo i priliku da u samoposlužnoj praonici operemo biciklističku odjeću.
Opcija za večeru ima dosta, ali odabrali neku pizzeriju s dobrom ocjenom koja se otvara tek u 19h, zujimo gradom u jednom smjeru, u drugom i čekamo 19h 😀 Dolazimo i nemamo rezervaciju 😀 ali imaju free, pa sjedamo na terasu u vrtu.
U sklopu smještaja imamo dogovoren doručak, ali na drugoj lokaciji – jedan kafić ili jedna slastičarna. To nikako nije dobro 🙂 radi se o talijanskom doručku – kava i kroasan. Mislim, nije to loše, ali ne možeš na tome baš na neke ozbiljne vožnje.
U povratku stajemo u dućanu, kupujemo žitarice, jogurt, salamu, sir, peciva da malo podebljamo ovu siromašnu kavu i kroasan. Spremamo se i krećemo na današnju planiranu rutu – uspon na Gd. St. Bernard.
Gd. St. Bernard
St. Bernard je treći najviši cestovni prijevoj u Švicarskoj, na nadmorskoj visini od 2469m. Povezuje Martigny u kantonu Valais u Švicarskoj s Aostom u regiji Aosta Valley u Italiji. To je najniži prijevoj koji leži na grebenu između dvije najviše planine Alpa – Mont Blanca i Monte Rosa. Jedan je od najstarijih prijelaza kroz zapadne Alpe, s dokazima o korištenju još iz brončanog doba i sačuvanim tragovima rimske ceste. Godine 1800. Napoleonova vojska koristila je prijevoj za ulazak u Italiju. Cestovni tunel, otvoren 1964., dosta je rasteretio promet na prijevoju i njegova vrijednost danas je uglavnom povijesna i rekreacijska. Smješten na najvišoj točki ceste, Great St Bernard hospicij osnovan je 1049. Hospicij je kasnije postao poznat po korištenju pasa svetog Bernardina u operacijama spašavanja.
Uspon je dužine 34.2km, prosječnog nagiba 5.5% s time da ima jedna dionica s maksimalnim nagibom od 10%.
Dobar dio ceste je na novo asfaltiran i baš je bio gušt pedalirati gore. Na jednom mjestu su ljudi vraćali krave s pašnjaka “doma” i blokirali cestu.
