Nismo se nekaj previše žurili jer su nam lokacije bile relativno blizu i imali smo dovoljno vremena da odvozimo planiranu rutu. Niti pola sata od Sampeyre stajemo u dosta poznatom biciklističkom dućanu tu u regiji da vidimo ponudu – Ciclimattio.
U Cuneu stajemo u jednom trgovačkom centru, koristimo priliku da napunimo auto, nešto pojedemo i odlazimo u centar do praonice kako bi oprali veš. Oko 13h dolazimo do našeg smještaja. Parking je dostupan preko puta, malo smo imali inicijalno problem za bicikle jer nisu imali garažu i htjeli su da ih ostavimo vani. Na kraju ipak uspjevamo dogovoriti da idu s nama u sobu. Soba je bila generalno ok uređena, ovdje isto imamo doručak, ali sve nas već čeka u sobi – boce sokova, kava u kapsulama, zapakirani kroasani i neki keksi, voćne paštete – znači opet talijanski tip doručka 😀
Col de Tende (Colle di Tenda)
Slovi za jednu od najstarijih cesta u Europi, koju su postavili Feničani, a kasnije koristili Grci koji su kolonizirali Marseille, a nakon njih i Rimljani. Povijesna važnost ovog prijelaza, rezultirala je neizmjerno utvrđenim grebenom. Ostale su ruševine ovih utvrda. Na neki način ovo je poput posjeta muzeju, ali bez gužvi i naknada koje su često povezane s takvim posjetom.
Mi odlazimo do smještaja, kratki odmor i navečer do centra.
Colle della Maddalena & Col de la Lombarde
Ovo su nam inicijalno trebale biti dvije odvojene vožnje, ali bi dobar dio vozili po jednoj te istoj cesti od smještaja, pa sve do Vinadia ( nekih 30km u jednom smjeru ) Odlučujemo to spojiti u jednu vožnju na način da smo otišli autom do Vinadia i tu startamo vožnju.
Uspon na Maddalenu je odličan, široka cesta, dobra podloga i baš mi je bilo čudno kako nismo sreli ni jednog biciklistu. Kasnije kad smo gledali i segment, jako malo ljudi vozi taj uspon što mi je full čudno, jer nije nešto ekstra težak. Možda je mana da je dosta prometan jer je to također jedna od poveznica Italije i Francuske. Mi dok smo vozili nismo imali ni nešto previše prometa. Vozimo, guštamo u prirodi, većinom je ravna dionica i imamo dva segmenta koji su puni serpentina.
Na vrhu se ne zadržavamo previše dugo, poslikali i krećemo sa spuštanjem.
Pauzu radimo u jednom restoranu/domu, odmah kod vrha. Kava i desert – meni bilo ok, Andrea nije mogla pojesti 😀 tri različita deserta na jednom tanjuru. Primali su samo cash, kartice ne rade jer je internet koma, odnosno nedostupan gore.
Nakon deserta krećemo sa spuštanjem i nešto prije Vinadia skrećemo desno na Col de la Lombarde. Dužina uspona nam je nekih 20 kilometara, prosječnog nagiba 6.7% – ništa strašno na papiru, ali ima par zeznutih sekcija i maksimalan nagib od 17%
Prvi dio uspona vozimo po serpentinama komplet u šumi i zaklonjeni od sunca, zatim dolazimo na jedan plato gdje imamo prilike malo odmoriti, pa opet red šume i konačno zadnji dio na otvorenome.
Dolaskom na vrh, ovo nam je ukupno četvrti prijevoj gdje smo počeli s usponom u Italiji i došli na granicu s Francuskom. Ovo mora da je neki znak 😀
Nisam spomenuo do sad u opisima – Locana, Sampeyre, Borgo san Dalmazzo sve to spada u Piemont regiju gdje imaju posebnu vrstu krava.
Piemontska goveda potječu iz regije Pijemont na sjeverozapadu Italije, gdje su se tijekom tisuća godina razvijala kao mješavina drevnih pasmina Aurochs i Zebu.
Ovu pasmina karakterizira bijela do svijetlo siva boja, s crnim detaljima na njušci, očima, ušima, resi repa, kopitima i rogovima. Telad se rađaju s duboko blijedo jelenjom bojom krzna.
Pijemontska goveda su srednje veličine, s finom koštano-mišićnom strukturom. Pokazuju mirno ponašanje, visoku plodnost, izvrsne majčinske instinkte i dugovječnost. Porođaj je relativno lak zbog odgođenog izražavanja dvostrukog mišićja, što se događa nekoliko tjedana nakon rođenja.
Jedinstvena karakteristika pijemontskih goveda je njihova mišićna hipertrofija, poznata kao ‘faktor dvostrukog mišića’, koji se pojavio u pasmini početkom 20. stoljeća i prisutan je u visokom postotku populacije.
Pijemontska goveda također imaju dovoljnu proizvodnju mlijeka kako bi nahranila svoje telad, a neki uzgajivači koriste mlijeko za proizvodnju sira, što doprinosi proizvodnji poznatih sireva u regiji Pijemont.
Spuštamo se istim putem u Vinadio i ovime završavamo današnju vožnju 🙂
Colle Fauniera
Fauniera nam nije bila u planu, no kako nam se otvorio jedan dan više zašto ga ne bi iskoristili. 🙂 Tražim po netu, vidim da postoje 3 ceste koje vode na vrh. Mi od tih opcija biramo uspon iz Demontea. Da ne bi bilo zabune, ni jedan od tri uspona nije lagan. Prijevoj je još poznat pod nazivom Colle dei Morti ( Prijevoj mrtvih ) – u 1744. godini, francuski i španjolski vojnici su blizu bili ubijeni u zasjedi od strane svojih savojskih neprijatelja.
There are a lot of Col’s that you can ride and enjoy, but there are not many Col’s that are for the truly cyclist. Fauniera is one of that – what a beast
Čeka nas 25 kilometara uspona iz Demontea, od toga imamo cca 6 kilometara s prosjekom oko 10%. Vrijeme nam ni danas nije obećavajuće – dosta oblačno, no to nam ne smeta previše osim što nemamo nekih pogleda.
I opet kravice i njihove staze
Ovaj uspon odrađujemo nekak u tišini. Andrei je već dosta bicikla i uspona :D.
Gore na vrhu srećemo troje biciklista – svaki zasebno. S jednim ulazimo u kratki razgovori saznajemo da mu je žena iz Slovenije 🙂
Krećemo sa spuštanjem gdje se vraćamo istom rutom do smještaja.
Popodne koristimo da odemo u Cuneo i razgledamo malo grad.
Ovom vožnjom završavamo naš godišnji i sljedeći dan nas čeka povratak doma – koji se odužio skoro na cijeli dan.
