Oko 9 sati krećemo od smještaja iz Sainte-Marie-de-Cuines prema našoj novoj, nažalost zadnjoj, lokaciji – Bourg-Saint-Maurice. Imamo dvije opcije – kroz prijevoj ili okolo. Navigacija predlaže okolo jer ćemo biti brži. Oko 10 sati dolazimo na Teslin punjač, to nam je prvo punjenje od dolaska u Francusku. Kratko dopunjavanje i dolazimo do našeg hotela – Hotel Base Camp Lodge.
Ovdje ostajemo narednih 4 dana, nemamo toliko ruta u planu i s obzirom na vrijeme jedini prioritet za odvoziti nam je Col de l’Iseran.
Odmah po dolasku ostavljamo auto u garaži, soba nam još nije spremna i spremamo se kod auta na vožnju. Danas je u planu kratka vožnja na Cormet de Roselend. Naš hotel je na uzbrdici, odmah na početku mjesta. Spuštamo se dolje prema centru nakon čega nam počinje uspon. Uspon dugačak 20 kilometara s prosječnim nagibom od 6% vodi vas kroz bujne šume i uz zavojite ceste.
Vrijeme nam baš nešto ne obećava i putem imamo par kapljica kiše. Ne odustajemo i vozimo prema samom vrhu. Nekih 6 kilometara prije vrha otvara nam se pogled prema glečeru i nekom malom naselju u podnožju.
Vrh Cormet de Roselend, nalazi se na visini od 1968 metara. Želja nam je bila spustiti se na drugu stranu do jezera, ali zbog lošeg vremena preskačemo taj odlazak i krećemo sa spuštanjem prema smještaju. Dosta je friško na spustu – zaboravio sam rukavice u autu i na trenutke je bilo pitanje dal kočim ili ne jer sam prste jedva osjećao.
Dolazimo u Bourg-Saint-Maurice i razmišljamo na kavi dal da završimo za danas ili da okušamo sreću na Col du Petit St Bernard. To je prijevoj kojeg smo trebali voziti prošle godine kad smo bili u Aosti, ali smo zbog lošeg vremena “pobjegli” prije iz Aoste kako bi odvozili uspon na Nivolet.
Dosta se razvedrilo i odlučujemo probati. Uspon na Col du petit Saint Bernard je doslovce školski uspon – karakterizira ga konstantni nagib bez nekih prevelikih osciliranja. Dug je 26,5 kilometara s prosječnim nagibom od 5%. Kako se sve više penjali, otvaraju nam se veličanstveni pogledi na Mont Blanc i okolne vrhove.
Prolazimo kroz dva veća mjesta Séez i La Rosière – popularno skijalište na 1850 mnv.
Col du Petit St Bernard smješten je na 2188 metara nadmorske visine. Na vrhu se nalazi povijesni spomenik, hospicij i zadivljujući pogledi na okolne planine, uključujući Mont Blanc. To je ujedno i granica s Italijom.
Ne zadržavamo se nešto previše na vrhu, kratko slikanje i vraćamo se prema smještaju.
U ovom smo hotelu, jedino na našem godišnjem uzeli opciju polupansiona. Izbor jela za večeru bio je ok, ništa posebno. Zeznuo sam tu i naručio neki komad mesa, ispostavilo se da je to sirovo meso. na početku je bilo ok, ali nakon par zalogaja jednostavno nije išlo dalje.
Danas nam je u planu odvoziti Col de l’Iseran, prognoza je idealna. Nakon doručka s ptičicama spremamo se i krećemo na vožnju. Sjećate se prethodnog opisa gdje sam napisao da nam je 26 kilometara bilo dugi uspon? 😀 E, pa ovaj je dugačak ni više ni manje nego 48 kilometara! To je ujedno i druga najviša asfaltirana cesta, odmah iza Col de la Bonette.
Opet prolazimo kroz selo Séez, ali ovaj put se odvajamo desno u smjeru Iserana.
Vožnja nas vodi kroz nekoliko slikovitih alpskih sela. Jedno od najpoznatijih skijališta u regiji, Val d’Isère, smješteno je na visini od oko 1850 metara. Tu smo na usponu iskoristitli priliku da dopunimo bidone.
Kako se penjemo prema vrhu, cesta prolazi kroz dijelove Nacionalnog parka Vanoise. Ovaj park je poznat po svojoj netaknutoj prirodi, bogatoj flori i fauni te spektakularnim pejzažima.
Posljednji dio uspona vodi kroz dramatične alpske pejzaže, s oštrim zavojima i strmim nagibima. Vegetacija postaje rjeđa, a planinske panorame sve impresivnije. Snijeg se može vidjeti i tijekom ljetnih mjeseci.
Na vrhu se nalazi kapelica i nekoliko informativnih ploča koje pružaju povijesni i geografski kontekst ovog područja. Koristimo kratku pauzu za slikanje i vraćamo se prema smještaju.
U Val d’Isère radimo kratku pauzu – kava i desert.
Spuštanje je bilo odlično, izuzev prvog dijela gdje smo imali neugodne nalete bočnog vjetra. Ovo nam je ujedno bio najduži uspon kojeg smo ikad vozili u komadu.
Večer koristimo za razgledati mjesto i dan završavamo večerom u hotelu.
Aleksandar i Marko su nam bacili bubu u uhu s Col de la Loze i istražujem koliko imamo do tamo i koje su opcije. Na doručku gledamo i dogovaramo se da ćemo otići autom do Moutiersa i od tamo napraviti krug.
Pričalo se da je to strmi uspon. Prvi dio je standardna cesta s pitmomim nagibom i to prolazimo bez nekih prevelikih problema.
Bilo je tako sve do Meribela i onda je počelo veselje, skrećemo desno, prateći znak Col de la Loze i imamo što vidjeti. Serpentina na serpentini, nagib na mjestima i preko 25%. Vozimo praktički po servisnom putu, tud baš automobili i ne prolaze.
Trebalo nam je neko vrijeme da zgazimo tih zadnjih 6 kilometara, no vrijedilo je. Gore je fora drvena oznaka za prijevoj i veliki bicikl. Kako je par dana prije tuda prolazio Tour de France na obližnjem vrhu je još stajala i velika žuta majica.
Planirali smo se vratiti istim putem, no zbog tog nagiba odlučujemo zaokružiti. Prolazimo pokraj poznatog aerodroma u Courchevelu. Mislim da je ovo jedno od elitnijih skijališta po količini i tipu objekata koje smo vidjeli putem.
Spust do automobila je prošao dosta brzo. Dodao sam još neki uspon na drugu stranu, no pala nam je još jedna luđa ideja – da ponovimo Cormet de Roselend i da probamo otići do jezera 🙂
Sjedamo u auto, vraćamo se u hotel i krećemo, opet sve istom stazom do vrha. Spuštamo se prema jezeru, no opet neki oblaci i ovaj put smo se spustili do pola puta gdje nam se otvorio pogled prema jezeru. Kasnije sam malo istraživao, s one strane postoji još dosta opcija za voziti, ali to će ostati za neku drugu priliku.
Vraćamo se u smještaj i završavamo dan s dvije odvojene vožnje 🙂
Zadnji nam je dan kad možemo voziti, opet za doručak gledamo opcije i nekako razmišljamo kako bi možda mogli ubaciti Iseran i Mont Cenis. Krug je u svakom slučaju dosta velik, a vrijeme baš i nije idealno, preko noći pala kiša i spominjali su lokaln pljuskove.
Odlučujemo autom otići do Val d’Isère od tamo se popesti na Iseran, spustiti na drugu stranu i nešto prije Val-Cenisa napraviti procjenu imamo li vremena odvoziti Mont Cenis ili ne. Sve je išlo po planu sve dok nas malo iza Bessansa nije zahvatila lagana kiša, oblak je taman dolazio nama u susret i nije imalo smisla ići u sve jaču kišu. Tu mijenjamo plan, “podvijamo rep” i vraćamo se prema Iseranu.
Iseran je s te strane nešto strmiji, možda ne u prosjeku, jer je sredina skoro pa ravna, a prva i zadnja trećina su cca 10% prosjek. Ta strana mi se, što se tiče prirode baš dopala i gdje god se okreneš prekrasna priroda.
Kratku pauzu opet radimo na vrhu, na Iseranu smo na kraju bili 2.5x 😀 nije to baš mala stvar. Vraćamo se do auta i s autom do smještaja.
Na usponu od strane našeg smještaja postoji odvojak za Tignes i tu ima još jedan prijevoj, tj. cesta do skijališta, ali nju nismo imali prilike odvoziti.
Super je što za ovu lokaciju nismo imali prevelikih očekivanja i planova, a ispalo je dosta dobro.
U sklopu hotela imamo na raspolaganju vešeraj, koristimo priliku da operemo sportsko i navečer pakiramo stvari kako bi ujutro bili čim ranije spremni za povratak doma.
Ovaj je godišnji proletio, ne kao povratak doma – putovali smo skoro cijeli dan 🙂 Zaboravio sam na činjenicu da nam je jedna od opcija povratak prema zapadu pa kroz tunel ili ići preko Col du petit Saint Bernard prijevoja. To je bila najkraća ruta, ali u jednu ruku i sporija jer je trebalo proći prijevoj.
