Danas nam je plan preseliti se na novu lokaciju – u Le Bourg-d’Oisans. Dosta kratak transfer – 67 kilometara, sat i pol vožnje.
Nakon doručka pakiramo sve stvari u auto i krećemo, put nas vodi kroz Col de Lautaret ( kojeg smo vozili prvi dan iz Briancona ). Stajemo kratko na vrhu i kupujemo nešto suvenira – magnetići i “kamene” oznake prijevoja.
Slijedi nam spust i dolazimo do našeg smještaja. Soba ovaj put nije spremna, no imaju prostorije za presvući i tu se spremamo za vožnju. U mjestu je bio neki sajam, pa je bilo dosta živahno.
Plan je odvoziti Alpe d’Huez i Col du Glandon.
Uspon na Alpe d’Huez dugačak je 13,8 kilometara, s prosječnim nagibom od 8,1% i visinskom razlikom od 1120 metara, te doseže visinu od 1815 metara. Ova ruta je poznata po svojih 21 zavojima, koji su označeni imenima pobjednika Tour de Francea. Uspon je stalan i strm, s prekrasnim pogledima na dolinu Romanche i okolne planine.
Cijelo vrijeme na usponu pratili smo oznake na cesti i na samom kraju uspjeli fulati i otići krivo. Izašli smo iz mjesta i nastavili nekom uskom cestom, no skužili smo da to baš i nije to, okrećemo se i konačno pronalazimo lokaciju kraja uspona 🙂
Na vrhu Alpe d’Huez nalazi se skijaško odmaralište i brojni kafići, mi smo odabrali jedan i sjeli na kavu. Zanimljivo je kako imaju različite cijene – kafić do kafića i razlika je duplo skuplje.
Krećemo dalje prema Glandonu, no do početka uspona imamo još jedan manji prijevoj – Pas de la Confession ( 1542 mnv ).
Spuštamo se do brane i tu počinje uspon na Col du Glandon.Dugačak je 21,3 kilometara, s prosječnim nagibom od 4,7% i visinskom razlikom od 1152 metara, te doseže visinu od 1924 metara. Uspon po brojkama ne izgleda težak, ali ima jednu dužu ravnu sekciju i jedan spust s 12 % nagiba, tako da smo na usponima imali dijelove i s 18%. prolazimo taj dio sa serpentinama i dolazimo na ravniju sekciju gde se nalazi još jedna brana i umjetno jezero.
Prolazimo neko naselje – ako se to tako može nazvati i polako se otvara pogled prema vrhu. Ubrzo dolazimo i do samog vrha, za njega smo se morali odvojiti lijevo, dok je ravno, na samo 3 kilmetra dalje još jedan prijevoj, ali na njega nismo išli ( za sad ) – Col de la Croix de Fer.
Pola 5 je, ne zadržavamo se dugo na vrhu, krećemo sa spuštanjem, gdje nas čeka onaj 12% uspon, osim toga cijelo vrijeme imamo spust sve do smještaja. Soba je sad spremna, hodnici su malo u čudnoj crvenoj boji, ali soba je dosta dobro uređena.
Imamo opciju za večeru u smještaju, ali odlučujemo otići do grada. Večera, desert, kratko razgledavanje i vraćamo se u smještaj.
Odvozili smo sve što smo planirali ovdje, zbog spajanja na prethodnom smještaju i gledamo koje su nam opcije. Narednih dana prognoziraju kišu na sljedećoj lokaciji, a kako nam je sve blizu dogovaramo se da odvozimo krug koji uključuje Col du Glandon na kojem smo bili dan prije. Taj krug je dosta mali pa gledam još neke opcije i dolazi nam neka brutalna ideja na pamet, a to je da spojimo dvije rute u jednu 😀
Autom odlazimo na Col du Glandon i to je bio baš super potez, ujutro smo već gore na vrhu, nismo bili toliko rano da vidimo izlazak sunca, ali bilo je baš top. Odmah na početku vožnje imamo spust prema Saint-Etienne-de-Cuines. Cesta je na mjestima uska, ima svega par serpentina na početku i na kraju spusta.
Ruta nas dalje vodi, nešto prometnijom cestom, kroz Saint-Jean-de-Maurienne prema Saint-Michel-de-Maurienne.
Uspon na Col du Télégraphe dugačak je 11,8 kilometara, s prosječnim nagibom od 7,3% i visinskom razlikom od 856 metara, te doseže visinu od 1566 metara. Ovaj uspon je stalan i izazovan, s brojnim zavojima koji pružaju zadivljujuće poglede na dolinu Maurienne. Cesta prolazi kroz guste šume, što nam je pružalo hlad.
Kratko se zadržavamo na vrhu, tud se opet vraćamo i nastavljamo dalje. Prolazimo kroz Valloire gdje koristimo priliku da napunimo bidone i “napadnemo” Col du Galibier s druge strane.
Uspon na Col du Galibier od Valloirea dugačak je 18,1 kilometar, s prosječnim nagibom od 6,9% i visinskom razlikom od 1245 metara, te doseže visinu od 2642 metra. Ovaj uspon je značajno teži i dramatičniji, s krajobrazom koji se mijenja iz zelenih pašnjaka u golu, stjenovitu planinsku okolinu. Posljednji kilometri uspona posebno su izazovni, s nekoliko serpentina i strmih sekcija.
I evo nas opet na vrhu 🙂 Iza nas je 77 kilometara, još nas toliko čeka do auta, skoro pola spust, pola uspon i nešto sitno valovitog terena između Michela i Jeana.
Kratku pauzu na spustu radimo na tri mjesta – prvu kod figura od slame, drugu u mjestu Valloire gdje smo stali na kavi i desertu i treću na Col du Télégraphe.
Dolazimo u Saint-Jean-de-Maurienne gdje nam počinje uspon na Col de la Croix de Fer. Prvi dio rute prolazi kroz nekoliko manjih sela i dolina, gdje je cesta relativno blaga. Kako se uspon nastavlja, cesta postaje strmija, prolazeći kroz šumovite dijelove i otvorene pašnjake. Ovaj dio uspona karakteriziraju zavojite ceste i stalni nagibi.
Tu baš i nemamo dostupnih izvora i već od pola uspona vozimo lagano na rezervi. Stajemo u nekom mjestu, kod kuće i pitamo za vodu, kaže ima tu izvor, ali nažalost nema vode na njemu, pa nam je gospođa natočila vodu.
Odradili smo pred 3 dana Quuen stage, no ovo je definitivno bio novi, pravi Queen stage. Nikako da dođe kraj tog uspona 🙂
Dobar dio uspona vozili smo kroz šumu s ne baš previše pogleda. Pogledi su se počeli tek otvarati pred kraj uspona, tu je nekako bilo i živahnije jer je bilo par naselja za redom – rekao bi skijališta.
Dan je polako išao kraju, mi dolazimo na vrh, opet praznih bidona. Ima neki planinarski dom, pitam za vodu, kaže ne može, treba nešto kupiti 🙂 Natoči mi vodu, mrsko mi vraća bidon, no, kažem ja da bude sve po p.s.u, može jedan Pepsi 😀
Vrh nudi stvarno ljepe poglede, rekao bi čak i ljepše nego Glandon. Par slika u nastavku.
Spuštamo se zadnjih 3 kilometra do auta i tu završavamo našu ludu avanturu spajanja dvije teške rute u jednu.
Ovu noć je tu bilo neko nevrijeme i plan je da napravimo dan odmora, ujedno se i selimo na drugu lokaciju. Kiša ovdje, kiša tamo i nemamo sile. Aleksandar i Marko su došli pred par dana u Briancon i imaju u planu voziti Alpe d’Huez. Čuli smo se i pada dogovor da probamo odvoziti zajedno – koliko će nam to vrijeme dopustiti. Dan odmora se pretvara u dan tiskanja 😀
Nalazimo se kod trgovine blizu početka uspona i krećemo gore dosta dobrim tempom. Ovaj put znamo stazu i skrećem desno na pravom mjestu.
Na vrhu radimo kratku pauzu i Aleksandar spominje da tu ima nešto što se može još dodatno odvoziti i ja sam tu mislio da mislimo na isto i otišli smo u tom smjeru. No, Aleksandar je tu mislio, kao i ona dvojica koju smo sreli, na Col de Sarenne. Šteta, nama će to ostati na nekoj listi za nekad u budućnosti.
Po završetku vožnje odlazimo do smještaja, pakiramo stvari i selimo se na novu lokaciju – Saint-Marie-de-Cuines
