U petak je započela vikend trilogija i nakon serije treninga 5×2 i natjeravanja od strane ČSĐ (čistokrvnih seoskih đukela) pripremam bicikl i spremam stvari za odlazak u Breganu. Alarm na mobitelu nemilosrdno zvoni u 5h, obavljam jutarnji ritual, finalna provjera stvari i krećem u smjeru Bregane. Kao što sam u uvodnom dijelu napisal, dosta je poznate ekipe na brevetu, neki imaju u planu jedan krug, neki dva. U sklopu treninga u većini slučajeva sam imal pripremljenu klopu za cijelu vožnju, no ovaj put sam preskočil taj korak i mislim da mi je to uzrok umora i grčeva koje sam imal na samom kraju vožnje.
Dosta brzim tempom krenuli smo iz Bregane i napadamo prvi put Žumberak – osjetno je lakše kad je grupa vozača, prvenstveno zavjetrina, a nakon toga društvo i razgovor. 2012. godine vozil sam istu dionicu obrnutim smjerom i u sjećanju mi je loša cesta na spustu. Ovaj puta tom lošom cestom penjemo se gore i to se ne primjeti toliko, pošto smo sporiji i možemo bez problema zaobići neravnine i oštećenja na cesti. Uspon od Bregane mi se čini lakši jer na par mjesta ima “ravnicu” gdje možeš potegnuti malo brže. Stojdraga, Poklek, Novo selo Žumberačko i evo nas u Budinjaku – prijevoj. Stvarno smo to odradili bez nekog prevelikog napora i problema. Prije Hartja skrećemo desno prema prvoj kontrolnoj točki – Šošice. Uslijedil je valoviti teren sa par oštrih zavoja punih šljunka. Dolazimo na kontrolnu, režim je trošimo čim manje vremena – kava, sendvič, PEČAT! i rokamo dalje. Spajamo se opet s cestom s koje smo se maknuli i krećemo prema Kostanjevcu gdje idemo na moj omiljeni prečac iz 2012 – Slavetić. Spomenuli su na startu podatak o visinskoj i na tom skretanju za Slavetić ja se u sebi pitam – “Pa dobro gdje budemo mi natukli tu visinsku?”. Mislil sam da nema ništa gore, no prevaril sam se, usljedilo je par poštenih uspona od čak 22%. prvi puta sa 180m na 580, drugi puta sa 180m na 480m. Ti su me usponi dotukli, nisam htel gurati i dosta sam se forsiral (s obzirom na prijenos koji imam). Slavetić, Kupič Dol, Plešivica, Brastovlje, Rude i konačno na red dolazi Slani Dol – kontrolna točka i pauza za ručak. Juha, nekaj konkretno i desert podiglo nas je i nakon duže pauze krećemo dalje. Opet u Breganu i drugi puta na Žumberak. Ovaj put smo vidno sporiji, no odradili smo to bez nekih pretjeranih problema, spuštamo se u Kostanjevec, Krašić i starom karlovačkom vozimo prema Galgovu i Bregani. Skupila se tu ekipa od 6 vozača i vozimo u peletonu uz izmjene. Kontrolnu imamo u Jastrebarskom, radimo kratku pauzu i krećemo dalje. Odmah po kretanju, prerezalo me u nozi i nisam mogel okretati pedale. Svakim okretom grč i ne pušta, no žal mi je izgubiti ekipu i zavjetrinu (naravno da je bil vjetar u prsa). Sva sreća pa na tom potezu ima par semafora i uhvatim tu ponovno ekipu i nastavljamo dalje. Pokušal sam odraditi par izmjena i vođenja, no tempo je bil prespor ekipi i tu ostajem na začelju sve do Bregane.
Ekipa koja je bila na brevetu međusobno se već dobro poznaje, jer voze dosta i puno je zajedničkih breveta iza njih. Ja sam imal priliku voziti sa Sinišom Babićem iza kojeg je hrpa breveta a ono kaj najviše fascinira – Paris-Brest-Paris (1230km).
Ovo mi je bil prvi brevet u životu i nakon svih prethodnih treninga i 3150m visinske koju smo imali zadovoljan sam sa stanjem u kojem sam bio na kraju breveta.
Nedjelja nije donjela baš neko lijepo vrijeme i preskačem trening (planiranih 200km).
