Ovo mi je drugi brevet u životu, prvi od 400km. Ne znam kaj očekivati, ne znam kak bude to prošlo… U razgovoru sa Sinišom saznajem da je ova ruta treća po težini u kategoriji od 400km – vrlo utješno 🙂
Start samog breveta bio je u 6 ujutro u Sv. Nedelji i da bi stigel na vrijeme krećem u pol 5 ujutro od doma. Po dolasku na mjesto starta već je bila nekolicina vozača tamo. Nalazim se s Matijom, pripremamo bicikle i dolazimo na start odraditi prijavu i podići kartu. Ukupno nas okupilo 22 (nemam trenutno podatak koliko nas je završilo).
Ruta nas je na početku vodila kroz Samobor (po kockicama 🙂 ) nakon čega smo, na otprlike 18. kilometru imali prvi ozbiljniji uspon – Plešivica. Kad sam vozil brevet – Žumberak na kvadrat spuštali smo se tim putem i u sjećanju mi je ostao kao super spust (ako izuzmemo radove na cesti 😀 – zaključite sami kakav je uspon). Na spustu s Plešivice srećemo austrijanca kak krpa gumu, nudimo pomoć, no veli da nije potrebno – nastavljamo dalje. Mijenjam svako malo ekipu s kojom vozim, jedni su pauzirali, drugi nastavili.
Dalje napadamo Jastrebarsko, Karlovac (nismo stali – https://www.youtube.com/watch?v=QefXAkhWxXE) Dugu Resu – sve više manje ravnica. Odvajamo se u smjeru Senja, točnije Josipdol i vozimo prema našoj drugoj kontrolnoj točci – Jezerane (129km). Tu savladavamo niz kratkih uspona i uspon na Malu Kapelu (888mnv). Na samom usponu sustiže nas ekipa od koje smo se odvojili, točimo vodu na izvoru i krećemo dalje. Negdje na pola uspona sustiše nas austrijanac koji je krpal gumu i leti na usponu 🙂 Goran ga je pokušao pratiti, no nije išlo, ubrzo odustaje i nastavlja dalje sa nama. Nakon uspona uslijedio nam je prekrasan spust u Jezerane gdje smo imali kontrolnu točku. Običaj je da na kontrolnim točkama uz potvrdu kartica napravimo i brzinsku okrijepu i tu naručujemo kave, tamanimo sendviče, banane i ostalo kaj nam je došlo pod ruku.
Moram priznati da nisam stigel detaljno proučiti rutu i sljedeća dionica je bila pakao. Krenuli smo prema Fužinama, no nisam znal da u sljedećih 75km nema ničeg gdje bi mogel kupiti/natočiti vodu. Litra i pol vode mi nije bila dovoljnja za taj period i to me dosta “bacilo nazad” – ne volim kad sam bez vode i kad nemam gdje refill napraviti. Dodatno tu smo imali vjetar u prsa i uspon na Veliku Kapelu (ako se ne varam). I tak vozimo, toči mi ekipa vodu koliko su imali, da bi došli konačno do jednog mjesta gdje nas je ponesel spust i samo smo preleteli. Vozimo jednim dijelom kroz vikend zonu i nalazimo ljude u jednoj vikendici koji su nas na novo opskrbili s vodom. Nekak je tu krenulo na bolje, ali nije to bilo to, osjetile su se posljedice manjka vode.
I nakon nekoliko kraćih i dužih “valova” dolazimo u Fužine. Tu sam totalno krepan i najradije ne bi nastavil. Sjedil bi u restoranu – fina klopa, nescafe i uživancija. No, nakon ručka (kvalitetnog – juha, puretina u umaku s njokima i za desert pita od šumskog voća) situacija se mijenja, teško je krenuti, no ide lakše. Napadamo dalje. Dolazimo u Mrzlu Vodicu na treću kontrolnu točku – pečat, okrijepa i idemo dalje.
Ne volim baš kad ruta nije kružna, ali ovaj put je bilo ok. Sljedeća kontrolna točka nam je Gerovo. Par valova i finalno spust i dolazimo u Gerovo. U trenutku dolaska svadba je okupirala cestu i morali smo malo kružiti da bi došli do kontrolne točke. Ispratili smo svadbu, preskočili aperitive, vraćamo se jednim dijelom puta i nastavljamo prema Delnicama. Super cesta, priroda generalno na cijelom putu. Dolaskom u Delnice okupirali smo benzinsku, pokupovali sve kaj nam je trebalo za put jer sljedeće stajanje je Karlovac ( za 84km ). Pripremamo se za noćnu vožnju – baterije, prsluci, navlake i nakon malo duže (neplanirano) pauze krećemo put Karlovca. Delnice, Ravna Gora, Severin na Kupi. Odradili smo dosta visinske do Ravne Gore i uslijedil je nastavak puta s tendencijom na spust.
Par stvari je remetilo tu idilu:
- Baterije sam provjeril prije puta, no bile su pri kraju, a ja to nisam registriral,
- na spustu je bilo dosta friško – navlake su ostale doma na toplom (za noge),
- loša cesta na pojedinim dionicama, kaj u kombinaciji s mrakom nije baš super
- i ono najgore – počel sam spavati na biciklu, noge rade normalno, ali tijelo bi spavalo.
Borim se tu cijelim putem sve do Karlovca kada radimo kratku pauzu u kojoj “ubijam oko” na 15 minuta. krećem svježiji, no ubrzo me opet počnje loviti san. najgori su spustevi jer ako zaspiš, možeš se kvalitetno “složiti” – s čime nažalost imam iskustva :/
I šećer na kraju nam je Galgovo. Nisam baš fan te dionice, no tak je u planu i trebali smo to odvoziti. Dolazimo u Samobor na predzadnju kontrolnu točku i 5km nas dijeli od završetka breveta.
Sve u svemu bila je ovo super vožnja. Mislim da smo bili dobra ekipa (bilo je nekih kikseva, ali ništa strašno) i ta skladnost nam je omogućila da to završimo.
U nastavku video s breveta.
