HardCro - Priprema

Iskoristio sam vrijeme do kraja godine za vožnje “po svojem”. Uz bicikl u pripreme sam uključio i trčanje. Moje zadnje trčanje (možda bolje nazvati to pokušajem trčanja) bilo je 2013. godine, kad sam si nadobudno zacrtal pretrčati krug od 6.5km bez adekvatnih tenisica. Pokolebal sam se na prvom kilometru, okrenul i vratil doma. Za ovo trčanje sam odlučil investirati u opremu i nabavil sam Salamon XA 3D GTX i Garmin fenix3 (za motivaciju).

Trčanje je opasno za koljena, pogotovo za moju težinu, pa sam biral ravnu rutu, odnosno, trčal sam stalno po istoj dionici, uz ponavljanja. Prosinac je i bliži se start 6. Beciklin zimske cross lige koju organizira BK Maraton Kreidler. Na nagovor prijatelja odlučujem se prijaviti na navedenu ligu i nakon drugog trčanja od po 3km dolazi mi prvo kolo lige (9km). Prvi puta sam na stazi, znam da ima dosta visinske, ali mi je nepoznat teren. Krećemo dosta brzo, uspjevam to još pratiti, no stiže prvi strmiji uspon i tu se ekipa razdvaja. Bilo je tu trčanja, bilo je tu hodanja, no, probil sam led i odradil prvo kolo. Nastavil sam sa trčanjem kod kuće, po kiši, snijegu, magli – nisu se birali uvjeti. Naredna kola odrađivao sam sve brže i brže.

Glavni razlog zašto sam počeo s trčanjem je taj da se uvijek tokom zime nakupi koja kila više i par godina unazad sam s “zaostatkom” ulazil u novu godinu. Ovim trčanjem sam uspjel stabilizirati težinu i ujedno odraditi inicijalne pripreme za HardCro.

Trening plana za vožnju nisam imal, no svjestan sam da sa samim vožnjama (kak sam to prije radil) ne budem daleko dogural na utrci. Početkom godine kontaktiram trenera kluba – Branimira Štimeca i nalazimo se da popričamo malo o trening planu i koje su mi uopće opcije.

Na temelju preostalog vremena do utrke napravili smo okvirnu periodizaciju.

Periodizacija

Svaki od perioda trajao je 4 tjedna, gdje su se 3 tjedna odrađivali treninzi, dok se 4 tjedan vozila testna ruta kako bi se vidio napredak treninga. Treninzi su se u većini slučajeva odrađivali petkom, subotom i nedjeljom (trilogija).

Navedene tablice prikazuju inicijalnu peroiodizaciju. Kako je trening napredovao i u skladu sa slobodnim vremenom, korigirali smo u par navrata sam plan.

I period

Prvi period započeo je polovicom veljače. Većina trening plana nije odrađena jer sam bio na službenom putu u Skopju – preskočio sam zadnja dva vikenda, gdje je trebalo odvoziti ni više ni manje nego 1000km. Prednost terena je bila ta da smo svaki dan na posao išli pješice, pa sam se dosta kretao vremenski i to je ujedno bio dio treninga. Vrijeme u ovom dijelu godine bilo je dosta promjenjivo i vozilo se po kiši, čak i po laganom snijegu i po tuči. Ono kaj me pratilo na svakoj vožnji, to je bil vjetar, možda sam se tu malo krivo izrazil, nije me pratil, već je uvijek bil kontra mene. Na kraju samog perioda uzeo sam Kreidler Crosscarbon bajk na testiranje. Prvih par vožnji bile su bolne, bicikl mi nije baš bio dobro podešen i nakon 3 vožnje po 40km meni su leđa otpadala. Odlazim do Marka i tu smo napravili bike fitting, koji se pokazal kao pun pogodak. Testnu vožnju odrađujem s novim biciklom i odmah se vidi koliko se to brže da odraditi samo zbog drugačije geometrije.

Period završavam sa 700km i 6200m visinske.

II period

Nakon neplaniranog preskakanja i zabušavanja, ovdje počinje pravi trening – uvodimo trening snage.

*K4 – interval 20 minuta na sicu s 40 okretaja u minuti na brdo ili u vjetar s pauzom od 20 minuta

*TI – test izdržljivosti (spajanje noći i rane jutarnje vožnje)

Za ovaj trening snage bilo je teško naći dobru dionicu za trening, idealan bi bil uspon od 6% dužine nekih 8km da bi se trening plan odradil kak spada. Tu blizu imam dva uspona, pa sam kombiniral da ponavljanja ne radim stalno na istim dionicama. U početku su ova ponavljanja bila dosadna i počela su ubijati noge – kaj je bil i cilj treninga. Kad sam odradil glavni dio treninga ( broj ponavljanja i trening plan), trebal sam još odvoziti do planirane satnice.

Odmor od četiri dana je proletil i počinje novi tjedan sa dužim vremnom na biciklu i sa više ponavljanja.

Dosta je bilo teško krenuti i mislil sam da ne budem daleko došel, prvi uspon od 5%, noge teške i bil je prisutan osjećaj kao da budu grčevi počeli loviti. Nakon nekih 5km sve se stabiliziralo i idem u smjeru Belskog dola odraditi trening snage. Opet me na treningu zeza vjetar i otežava vožnju. Osjećam neki umor drugi dan nakon treniga i brinem se kak bude zadnji dan i 5x uspon na Belski dol. Plan mi se malo mijenja i radim 3 uspona na Kipišće i s Markom krećem prema Urbanu (prvi put u Međimurje i na brege 🙂 ). Do gore smo imali vjetar u prsa, da bi po povratku od Selnice do doma imali vjetar u prsa. Marko je tu bil malo potrošen – krenul je prenaglo na početku i vodil sam većinu puta do doma.

Ovdje pomičem trening zbog kiše u petak. Vožnje su bile bazirane oko Zagreba – Sljeme, Žumberak. Većinom je bil slinav vikend – mokra cesta, tu i tam lagana kiša, na Sljemenu magla. Dodatno sam kod vožnje na Žumberak, kak sam kretal od ujaka i vozil bajk u autu, zaboravil bidone doma, pa sam se krpal s vodom iz dućana i boce vozil po džepovima iza. To nije bilo baš najsretnije rješenje jer mi je bil nepotreban teret i pritisak na leđa. Bilo se lijepo prisjetiti Žumberka, znam točno lokaciju svake slike koju sam okinul 2012. godine kada sam prvi put vozil tu dionicu. Na zadnjoj vožnji, primjetil sam da mi ruke trnu i već nisam znal kam bi s njima, prebacival sam ih po volanu, ko da ih držim na roštilju. Dosta se osjećam umoran nakon ovog vikena, malo sam spaval i uz odvoženih 615km na biciklu, tu je bilo i 220km sa autom.

Za testnu vožnju budem citiral gospodina Balaševića i rekel samo – “Mater i vetru!”

Period završavam sa 1486km i 14100m visinske.

III period

Počinje novi period i novi trening plan. 5×2 – vozim jačim tempom sat i pol, odmaram pola sata i takvo ponavljanje radim 5 puta. Na prvu, kod definiranja treninga mi se čini da bude to papreno, ohladiš se i onda opet jačim tempom. No, budemo probali.

Prvi tjedan odrađujem već uhodan trening snage, no ovaj puta u trajanju od 8h na biciklu. Prvi dan vozim Kipišće, 4 ponavljanja. Pričaju ljudi – ono kaj te ne ubije, te ojača. Nakon te vožnje se ne bi složil s time. Osjećal sam se potrošen do kraja, a vikend trilogija je tek bila počela. Uz borbu s vjetrom, boril sam se sam sa sobom. Malo ide ok, malo nejde :/ Vrijeme mi baš nije išlo na ruku, sutra oblačno, dok su za nedjelju rekli kišu…

Drugi dan treninga mijenjam lokaciju i napadam Belski dol, 5 ponavljanja. Dojmovi s vožnje su katastrofalni, iako to brojke i statistika ne govori, ali osjećal sam se krepano. Treći dan zbog lošeg vremena i obaveza preskačem trening.

Odmor 4 dana i napadam dalje. Na redu je novi trening plan krećem prvi put i striktno se držim plana, napravil sam si kružne rute tak da se svaki put vratim doma i da bude sve kak je planirano vremenski. 5×2 je zanimljiv trening koji te ubije iz razloga kaj 5puta staješ, totalno se ohladiš i krećeš ponovno. Veselim se sutrašnjem brevetu i preskakanju planiranog 5×2 treninga 🙂 Dan je inače započel katastrofalno — 5°C, mokra cesta, sve nekak tmurno, da bi se tokom dana razvedrilo i bilo ugodnih 13°C 🙂 I tak sam se veselil kad sam u Paki skinul jedan KOM, tj. mislil sam da sam ga skinul, sve dok sad nisam videl poredak i redom svi vozači Tour of Croatia 😀 Pa kud su baš tu morali tak juriti.. Od tri kruga koja sam imal, jedan je bil idealan po svemu, osim po psima koji su me natjeravali taman na brijegu – moram priznati da nisam dugo bil tak šprintal ko taj dan. Drugi dan treninga odrađen je brevet Žumberak o kojem možete više pročitati –ovdje–. Nažalost to me je sve potrošilo i preskočil sam trening u nedjelju. Ovo je već drugi vikend kak preskaćem vožnju treći dan i vidim po treneru da nije baš presretan sa tom situacijom – no, kak je rekel, nadoknada nema.

Zadnji tjedan u periodu, na kojeg sam najponosniji iz razloga jer je odrađeno definitivno najviše kilometara i visinske. Ne budem tu puno duljil, pošto sam odlučil raspisati tu vikend trilogiju kroz poseban članak. Više o tome možete pročitati –ovdje–

Ovom vožnjom završen je predzadnji ciklus treninga gdje sam odvozil 1636km i 16663m visinske. Kiksal sam dvije nedjelje (cca 450km) i ispalo je manje nego je bilo planirano.

IV period

Zbog obaveza koje su mi slijedile narednih vikenda i nemogućnosti odrađivanja treninga petkom, subotom i nedjeljom, kontaktiram trenera i javljam mu da prilagodi trening plan za ovaj period, kako bi ga uspio realizirati.

Trening plan započinjem u HardCro stilu. Prva vožnja je Brevet Sv. Nedelja u dužini od cijelih 400km i 5100m visinske. Ova vožnja ukazala mi je na neke stvari koje su mi pomogle na samoj utrci. Više o brevetu možete pročitati — ovdje —

Drugi tjedan su u planu tri vožnje, dvije noćne te jedna cjelodnevna. Tu uletava i neplanirana vožnja u četvrtak do ujaka, “laganini” 112km s prosječnom brzinom od 30kmh i vjetrom u prsa. Malo me ta neplanirana vožnja potrošila, no krećem s trening planom za ovaj tjedan. Plan je bio voziti od 20h do ponoći, no to se odužilo do 1h ujutro. Zanimljivo je kod noćnih vožnji kad je nebo čisto i bez oblaka, kako se vide zvijezde, putem sretneš razne divlje životinje od kojih neke odmaraju uz cestu, dok druge svojim pretrčavanjem ceste dižu adrenalin i pomažu da ne zaspiš na vožnji. U subotu krećem u 21h i vozim do 3h ujutro s jednom dužom pauzom u Čakovcu. Ono najbolje počinje u nedjelju, kad krećem u pola 9 ujutro – umoran, ne naspavan. Ne znam kaj je bilo, ali bilo je dosta teško na vožnji. Teško mi je opisati to, noge me nisu ništa boljele, ali jednostavno ih nema kaj tjerati. Jel sam normalno, dehidriral nisam, jedino kaj je bila novost je manjak sna (spaval ispod 4h). Inicijalni plan je bila cestovna kajkavijana, ali smo to malo promijenili i dolaskom u Macelj Marko je skužil da nema osobne. Naravno, prek granice nismo mogli, pa se tu okrećemo i od tuge napadamo neki prečac za mjesto Šaša. Brijeg dol i tak nekoliko puta, ali sve u svemu tu je išlo super. Sunce i jak vjetar u prsa dodatno su otežavali današnju vožnju. Marko je, za razliku od prethodnih vožnji, danas bil super i dosta je dobro tjeral i većinu puta vodil naprijed.

Treći tjedan treninga započinjem nakon samo jednog dana pauze. Slijede mi tri dana po 4h samo vožnje, bez ikakvog trening plana. Utorak je, Hrvoje ima prezentaciju u Varaždinu, na koju nažalost ne mogu stići zbog obaveza kod kuće. Uspijevamo se dogovoriti i nalazimo se u Breznici na kavi prije prezentacije i kroz razgovor dogovaramo vožnju za poslije prezentacije. Polazak je iz Varaždina oko 21:30, gdje nam se priključuje i Karla i krećemo u smjeru Ivanca i Belskog dola. Moram priznati da je bilo zanimljivo na vožnji – Hrvoje ima dosta kilometara u nogama iza sebe, samim time i priča o ljudima koje je sreo putem, stvari koje je prošao, Karla nekoliko Ironmana – mislim da sam odabral premali krug za sve ove priče. Dolaskom u Novi Marof odvajamo se i ja nastavljam prema doma, dok se Karla i Hrvoje vraćaju prema Varaždinu. Dolazim doma sa posla i kiša nikak da stane, cesta sva mokra, a ja moram na vožnju. Teško mi se spremiti kad nisu uvjeti ok (ako me ulovi putem, onda je ok). Oblačim se u biciklističko i sjedim za kompom, pratim prognozu i Hamlet pitanje – Iti ili ne iti, pitanje je sad… Otpada mi ruta koju sam zacrtal i puhne mi da odem do Jaruna na kavu, kontaktiram Tomislava i dogovaram da se nađemo na Jarunu. Tomislav je imal problem sa zadnjom zračnicom i odgađamo krug oko jezera, popili smo nekaj i dalje svatko svojim putem. Vraćam se po Slavonskoj aveniji i taman u trenu kad sam htel reći kak mi još niko nije potrubil, dolazi neki spec koji misli da je cesta samo njegova i potrubi. Odzdravil sam sa prikladnom gestom i nastavil dalje pedalirati. Dosta je bilo kasno i zadnjih 5 kilometara valovitog terena mi teško pada jer na pol spavam, klonula mi je glava u par navrata na sekundu na spustevima. Inspiracija za rute mi je lagano nestala i u petak vozim prema Varaždinu i Ivancu – po ne znam koji put. Ovo je bila najteža trilogija od kak mi traje trening. Najteža po pitanju spremanja i kretanja na vožnju, svakim danom je to bilo sve teže i teže. No, uslijedil mi je “godišnji” do srijede, na kojem je jedini plan bio da se na novo zaželim bicikla i novih vožnji.

Četvrti i ujedno zadnji tjedan treninga imam u planu “samo” dvije vožnje. Noćnu u srijedu (18-06h) te cestovnu kajkavijanu (Tour de KAJ) u subotu.

U srijedu krećem nekaj ranije i u 18h sam se našel s Karlom u Ivancu od kud smo krenuli prema Krapini. Računal sam inicijalno 300km rutu, no nekak kad sam planiral, Dravograd se činil ko jedna prava točka za obići. Inicijalni smjer je bil obrnuti, no zbog velike količine uspona odlučujem da budemo ipak odvozili kontra (dodatni argument je bil da dok smo išli do Švicarske smo već vozili taj smjer, pa nema smisla 2x po istom mjestu i u istom smjeru). Na ovoj vožnji prošel sam jedan dio kojim smo prolazili 2014. godine – Teo, Gordan i ja na našem putovanju do Motovuna. točno se prisjetiš svakog zavoja, uspona, krave gdje se pasla na brijegu 🙂 No, ajmo malo kratko o vožnji – Vrijeme je bilo više manje ok osim kiše koja je tu i tam slinila (na svu sreću samo to), vjetra kojeg smo imali malo u leđa, malo u prsa i jedan čarobni prečac gdje smo se “plakali” na spustevima (22% i mokra cesta – dobitna kombinacija za razbiti se). Tempo nam je bil malo sporiji, pa se vožnja odužila malo, no to je nebitno, bitno je da se odradila. Karla se priprema za trostruki ironman i ova vožnja joj je bila brutalni trening, pošto ne vozi po bregima. Sve u svemu super se držala i pratila je tempo koji sam držal cijelim putem 😉 Zanimljiv je bil susret danas na carini u Zavrču. Na slovenskoj strani carinik također vozi bajk, pričal nam je o DOS-u (Dirka oko Slovenije), čul je za HardCro. Dok smo na našoj granici sreli kolegu iz kluba – Nikolu 🙂 Zanimljivo je to kak smo u jednoj noći iz Hr došli do Granice s Austrijom i to ne na najbližu granicu i uspjeli se vratiti nazad 🙂

Save

Save

Save