HardCro -- Priprema - Vikend trilogija (707km)

Svaki tjedan bila je jedna, kak ja to zovem - trilogija (petak, subota, nedjelja). Ovdje budem opisal najveću (po kilometraži) - 3 dana - 707km

Dan 1 – petak

Trening plan za petak nalagao je K4x6. Kako sam zadnji trening kadence radio na Kipišću, odlučujem ovaj odraditi na Belskom Dolu do kojeg dolazim prečacem – KIpišće, Varaždinske Toplice, Sv. Ilija Beletinec. Ovaj puta se, za razliku od prethodnih, nisam držal zacrtane rute. Dosadilo je da budem ko robot i pratim oznake s navigacije i odlučujem u hodu odabirati smjer.

Iako je vrijeme bilo više nego odlično (ako zanemarimo vjetar) dosta mi je bilo teško krenuti. Dolazim do Belskog Dola i započinjem sa trening planom. Kroz glavu mi ide misao – 6 puta treba gore, pa kak bude to išlo? Prva tri je išlo super, četvrti sam se već pital – “kaj to meni treba”, ali stisnul sam i odradil svih 6 puta. Inicijalni plan je bila Budinšćina – Zabok – Kuzminec – Lepoglava, no tu sam otišel na Zlatar i MaČe 🙂

Na jednom dijelu dolazim na mokru cestu i čisto nebo, ništ mi nije bilo jasno, vozim po tome, lagano je ometalo bajk, mene skoro ništa. Varaždin sam planiral zaobići, no kak sam ovdje skratil, trebalo je produžiti negdje, pa je tak uletil Varaždin i kava na poslu, koja se malo odužila i kad sam krenul prema Ludbregu, oprala me kiša. Ubiti, više me ometalo s mokre ceste nego kaj sam zmokel, ali sve u svemu, nije bilo baš lijepo po tome voziti (naravno, winstoper je ostal doma na suhom). Usput sam stal pogledati kak napreduju radovi na autu i konačno je našel prednji branik (nakon mjesec i pol traženja, niti da je zlatni). Nastavljam prema doma i u Novom Marofu vidim da mi fali nešto kilometara, pa odlučujem da idem kroz Breznički Hum i Breznicu.

Prvi put da se Garmin ozbiljnije zblesiral, ne znam kaj (sumnjam na GPS signal – od tog nevremena nije se mogel spojiti na satelit ili sam ja prebrzo vozil pa se nije mogel spojiti :D) ali jedan dio je ravna crta, iako su svi podaci tu skupljeni od strane ostalih senzora, pa je statistika bila ok.

Dan 2 – subota

U subotu je u planu bilo 5×2, no ispalo je 4×123žblj. Većina prethodnih treninga bila je odrađena u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, ne znam zakaj, ali vjerojatno zbog uspona koje pruža. Obično sam prakticiral treninge odrađivati u sjeverozapadnoj Hrvatskoj zbog konfiguracije terena. No, ovaj put krećem malo prema istoku i u planu su Križevci, Bjelovar i po prvi puta Čazma.

Prvu pauzu radim u Rovišću. Dosta je bilo rano, stajem u kafiću, sjedam van na terasu koja je još bila puna rosnih kapljica. Pauza je bila kako je planirano – 30min. Komplet se hladim i krećem dalje prema Bjelovaru. Stajem u pekari, kupujem nešto za pojesti i vozim do Čazmi gdje je planirana druga pauza. Na putu sam uhvatil jedan traktor i bil je super zavjetrina, vozim iza njega preko 34kmh i po ravnici i u brijeg. Dolaskom u Čazmu za dlaku izbjegavam sudar sa autom koji je izletio na cestu (ima u videu). Nakon Čazme i duže pauze krećem u smjeru Ivanić Grada. Navukli su se neki oblaci i odjednom pljusak sa laganom tučom. Zaustavljam se na stanici, kiša prestaje, no cesta pliva. Nisam predugo čekal i nastavljam dalje u smjeru Lijevog Dubrovčaka cestom koja prati rijeku Savu. Dolazim do mjesta Oborovo i skelom prolazim Savu. Ovo mi je druga vožnja skelom. Pričam sa skelarom o svojim pothvatima i malo o skeli kak to funkcionira. Ugodna vožnja završava i nastavljam cestom do Velike Gorice. Tamo radim treću pauzu u pizzeriji/slastičarni Memy (već stalna postaja dok sam u Gorici). Usput stajem kod ujaka, nakon čega već uhodanom rutom vozim doma.

Na ovoj vožnji me spasilo to da sam vožnju razbil na više manih dijelova/ciljeva i lakše sam to sve odvozil. Dodatno prošel sam kroz Prevlaku, nisam to stigel snimiti, kamera se presporo inicijalizirala. Scenarij je bil sličan kao i sam start HardCro utrke – cesta i kopno s jedne strane, voda s druge 😀

Ovakve duge pauze i hlađenja dosta umore i nakon svake je sve teže krenuti. U sjećanju mi je da je i vrijeme bilo pakleno na momente, voza se brzo grijala uz to sve je doslovce teklo z mene.

Dan 3 – nedjelja

Za kraj vikend trilogije bila je u planu ruta cestovne kajkavijane, no, to smo u hodu mijenjali i prilagođavali i tak odmah na startu izbacili “nepotrebni” odlazak do Prigorca.

Već uhodanom rutom dolazimo do Varaždina nakon kojeg krećemo prema Donjoj Voći gdje su nas čekali prvi usponi (ako zaboravimo na Kipišće i uspon na V. Toplice 🙂 ). Savladali smo ih dosta dobro, jedino nam je uspon na Zlogonje radil male probleme 🙂

No veselju tu nije bil kraj, Trakošćan – Macelj — odlična dionica za voziti sa par podmuklih uspona (10% i poštene dužine, a najgore je to kaj vizualno tu nije dojam da se radi o 10% usponu). Prolazimo i to i stajemo u Đurmancu na kavi (cca 90-i km). Radimo kalkulacije kud do Pregrade i odabiremo najkraći put (ne znam za ostale puteve, no ovaj je bil šarf) – 3 poštena uspona iscjedili su sav znoj iz nas i tu smo čak i “pustili” suzu 😀

Dolaskom u Pregradu put nas vodi do Velikog Tabora (inicijalno), no tu opet malo kratimo, glupo je voziti 4-5km i vidjeti dvorac samo izvana. Odlučujemo u Desiniću da idemo direkt za Oroslavlje i Sljeme.

Marko je tu već lagano umiral i samu pomisao, kak više nemamo uspona do Oroslavlja nam je ubil vjetar u prsa. Stali u Tuheljskim Toplicama na kavi i da napunimo baterije. Krećemo u smjeru Zaboka, gdje Marko nastavlja prema doma a ja prema Oroslavlju i Pilama gdje me je čekal Davorin.

Uspon na sljeme smo odradili dosta brzo, no imali smo kišu kao pratioca. Ručak u Grofici, odlazak do TV tornja i smrzavanje na spustu (uz mokru cestu) obilježili su sljeme.

Meni je to već nekih 200km i lagano se vide posljedice prethodna dva dana, dok je Davorin friški i tjera prek 35kmh, jedan dio sam uspjel pratiti, no pred kraj već nije išlo. Razilazimo se u Konjšćini i kroz Komin i Breznicu dolazim doma.

Najveći problem u toku ove vožnje su bile želućane tegobe – s nečim sam uspel zeznuti i cijeli dan me to sputavalo, dok su noge i dalje funkcionirale.

Sve u svemu, iako nije sve bilo po planu, za ovu vikend trilogiju se može reći da je bila produktivna, a kao rezultat imam 707km i 6543m visinske 🙂

Save

Save

Save