Nema ništa bolje nego započeti radni dan s jednim brzinskim hike.om na Ivanščicu. Obično kombiniramo s obzirom na obaveze ili ujutro ili kasno navečer ( noćni uspon ). Meni osobno su draži ovi ujutro jer je taj dan puno produktivniji.
Andrea je imala neki trening, dok sam se ja, bez plana i programa, zaputio po Pioniru gore.
Na parkiralištu imamo temperaturu od 3°C i sunce – uvjeti idealni. Prvi dio uspona je lagano pokriven snijegom, dok već ulaskom u šumu imam čistu zemljanu stazu.
Pogled prema Kapeli Sv. Duh – Prigorec 
Pijonir
Kako sam se uspinjao, počeo se pojavljivati snijeg u kombinaciji s ledom na stazi. Takve stvari nisu toliko problem kad idete prema gore jer se ne krećete brzo, veći je problem led na spustu.
Visokih 12°C 
Temperatura je s početnih -3°C “skočila” na ugodnih 12°C. Osjećam te stupnjeve laganim “kuhanjem”, a nisam bio nešto pretjerano debelo obučen – očito zalihe rade svoje 😀
Odrađujem zadnju dionicu uspona – “Šumu” i dolazim na na plato. Tu se malo sunce poigralo bojama.
Malo gore, malo dolje i ubrzo dolazim na vrh. Imam vremena, penjem se na piramidu, napravim par slika i krećem prema dolje.
Spust je planiran po Konju. Prvi dio staze idealan – pokriven snijegom koji je ugaženi i svaki doskok na nogu ostaje u mjestu. Veselje počinje negdje na polovici spusta gdje je sve pokriveno ledom, a dobar dio tog spusta je jedan od najstrmijih dijelova.
Tu ne slikam puno, cilj je ne potrgati se i doći dolje u jednom komadu 😀
Opet prolazim transformaciju, no ovaj put s temperatura u plusu u one u minusu, sa snijega kroz led na zemlju.
Dosta smo često gore na Ivanščici, nije nam toliko blizu, no nije ni tako daleko. Ove sezone smo puno manje nego prošle godine, no kao i uvijek, svaki uspon donese neke nove izazove i uvjete kojima se treba prilagoditi, kao i prizore u kojima čovjek uživa i isključi se iz svega.
