Sve je počelo rano – budilica u 3:30, kretanje oko 4.
Ove godine bicikli su išli sklopljeni u gepek, nosač na kuku, bez vjetrova i s manjom potrošnjom. Prva stanica: Petrol u Ptuju – kava i kroasan za buđenje.
Ljubljana samo brzo punjenje, Move Hotel u Moglianu – drugo punjenje i pauza za kavu. Telgate – treće punjenje, i drugi kroasan dana (za nevjerojatnih 6 EUR u dvoje).
Pred sam kraj puta, još jedno punjenje u Chivassu, da imamo dovoljno struje i za sljedeći dan. Dvije kave – 3,60 EUR.
Gužvi nigdje, sve teče glatko. Sve do zadnjeg izlaza.
Na ulazu u Susu promašujemo skretanje i autocesta nas vraća na novi krug – 42 km i 40 minuta detoura, plus 15 eura za “nagrada vozaču”. Ne trebaš alarm kad te AC kazni po kilometru.
Unatoč svemu, dan završava kako treba – dolaskom u Convento Boutique Hotel, brzim raspakiravanjem i penjanjem na Mont Cenis. Prva vožnja, prvi prijevoj, prva tišina.
U 11 dana na putu, vozili smo osam dana – i odvozili točno ono što smo planirali.
Unatoč kraćem trajanju u odnosu na početni plan, nije bilo odustajanja, preskakanja ni rezanja ruta. Dapače, jedan dan viška iskoristili smo za nešto posebno – gledanje 19. etape Tour de Francea uživo, upravo one iste koju smo i sami odvozili na L’Étapeu. S Markom – s pogledom iznutra, vožnjom u timskom autu, kroz feedzonu, po stazi kojom su oni tek trebali proći.
Na satu se skupilo 911 kilometara i preko 19.000 metara uspona.
Ceste su nas vodile kroz Italiju, Francusku i kratko Švicarsku.
Neki dani su tražili više tijela, neki više glave, ali svi su dali nešto.
Sve se vrtjelo oko L’Étapea, ali sve ostalo nije bilo ništa manje vrijedno.
Mont Cenis nas je dočekao u Italiji kao dobrodošlica u visine. Nakon toga krenuli su oni pravi – tihi divovi: Forclaz, Semnoz, Croix-Fry, Tamié, Aravis, Colombière, Joux Plane, Emosson…
Prijevoji koje ne nosi marketing, ali ih nosiš u nogama danima.
Colombière i Aravis odvozili smo s obje strane. Joux Plane nas je podsjetio da brutalnost ne traži visinu. Emosson nas je pustio taman prije kiše.
Svaka vožnja imala je svoj ton. Svaka baza svoju atmosferu.
Zato je u nastavku sve podijeljeno po lokacijama u kojima smo boravili.
Zanimljivo je da nam je ovo bio i najkišniji godišnji do sada – kiša nas je pratila gotovo svaki dan, osim prvog. Ponekad je padala i više puta dnevno. Ipak, nijedna kap nije pokvarila ono što smo doživjeli. Možda je čak i doprinijela – jer da bi upoznao divove, ponekad ih moraš vidjeti u njihovom pravom, surovom obliku.
Jer nismo samo vozili kroz Alpe.
Malo smo i živjeli tamo.
I da, skupilo se točno 911 kilometara. Možda slučajno, možda ne – ali teško je ne primijetiti kad ti godišnji ispiše ono što potajno sanjaš.
