Za ovaj breveto dogovaram se s Manuelom. Dogovoreni polazak autom iz Novog Marofa sam malo pomaknuo svojim kašnjenjem i tako krećemo oko 6:10 u smjeru Zaprešića. Dolazimo na mjesto prijave oko 7:15 gdje podižemo kartone za kontrolne točke. Čekali smo neko vrijeme u redu i kako je iza nas bilo još dosta sudionika (ukupno 90 prijavljenih) računali smo kako će se prijave odužiti i sam start kasniti. Odlazimo do grada do pekare i vraćamo se oko 8:20 na mjesto početka breveta. Dočekalo nas je iznenađenje – na startu nije bilo više nikoga osim dvojice članova BK Bumbar. Nekim čudom su se ti kartoni brzinski podijelili i ekipa je započela brevet oko 8:05 🙂
Učitali smo rutu za brevet i krećemo u smjeru prve kontrolne točke. Na prvom raskrižju srećemo Denisa kojeg je zadesilo krpanje gume. Manuel je stavio navigaciju na ruti, zabunom da navigira od starta i cijelo vrijeme mu javlja da se polukružno okrenemo. Stajemo, radimo provjeru idemo li u dobrom smjeru (da se ne bi iznenadili na kraju…). Dostiže nas Darko Kos koji je u ponoć krenuo iz Novske (biciklom) i zbog bušenja gume zakasnio na start. Odmah nakon starta imamo zagrijavanje na usponu na Mariju Goricu.
Temperatura je u početku bila dosta niska s obzirom na stvari koje sam imao na sebi (ljetne hlače, potkošulja, majica s kratkim rukavima i ljetne navlake). Sva sreća pa su se prsluk i windstoper grijali u torbi na biciklu. Počelo je polako provirivati sunce i dosta dobro gazimo prve kilometre s planom da dostignemo ekipu ispred nas.
Prolazimo kroz izletište Zelenjak, uz spomenik “Lijepoj našoj” u dolini uz rijeku Sutlu nakon čega nam slijedi Kumrovec. Nastavljamo dalje prema dvorcu Miljana i graničnom prijelazu gdje nas u Zagorskim Selima dočekuje nesvakidašnji prizor – vozimo cestom i odjednom zec (ne Goran) pretrčava cestu i ulazi na neko dvorište gdje stariji čovjek s grabljama grablja dvorište. U toj cijeloj strci čovjek je odlučio pokušati uloviti zeca i bacio je grablje, na svu sreću promašio je za malih 10 cm i zec je uspješno pobjegao u šumu.
Nakon manje gužve na graničnom prijelazu nastavljamo dalje biciklističkom stazom (autocestom) prema mjestu Počrtetek. Prva kontrolna točka je u mjestu Pristava pri Mestinju gdje se moramo poslikati na ribnjaku.
Nakon kratke pauze nastavljamo u smjeru Huma na Sutli, no ne glavnim putem već preko uspona na Mali Tabor gdje je počeo jedan od mnogih zagorskih brežuljaka. Radimo kratku pauzu i spuštamo se u Hum na Sutli. Prvi dio spusta vozili smo po novom asfaltu, no ne dugo, dočekali su nas radovi i kamenje u duljini od nekih 600 metara – na početku lijepo utaban, da bi kasnije bilo razbacano kamenje. Prelazimo taj “makadam” bez bušenja.
Zaboravljam tu spomenuti vjetar koji nas cijelim putem prati neprestano i naravno u prsa. Dolazimo u Đurmanec i nastavljamo prema Donjem Jesenju, taj dio rute mi baš i nije bio drag, dosta strmi usponi, a prva vožnja na cesti. Danak vođenja i vjetra u prsa javlja se u obliku grčeva u kvadricepsima. Na mjestima taj uspon imao je preko 20% gdje sam bio prisiljen gurati bicikl jer su grčevi bili nepodnošljivi. Dodatno uz grčeve želudac nije baš bio najbolje raspoložen za vrijeme vožnje.
Odradili smo taj uspon i uslijedio je lagani teren s tendencijom spusta skoro pa sve do Lepoglave, druge kontrolne točke – restoran Ivančica u sklopu kaznionice. Planiramo dužu pauzu i odrađujemo ručak.
Put nas dalje vodi z smjeru Mača i Konjšćine gdje sunce zamjenjuju oblaci i počinje lagana kiša. Temperatura s nestankom sunca znatno pada i lagano je svježe voziti. Kroz Jertovec prolazimo po mokroj cesti i nakon dva uspona dolazimo u Prepolno gdje je kontrolna točka – spomenik (slikanje). Uz par valova dolazimo u Mariju Bistricu koja jen a 150 km rute, stajemo u kafiću gdje toče najbolji Kozel, a mi pijemo – Coca-Colu. Koristimo priliku da dopunimo Garmine zbog čega radimo opet dužu pauzu.
Grčevi i želudac su se konačno smirili i nakon što smo krenuli, konačno je to bilo onako kako treba biti, odradili smo uspon na Laz Bistrički, koji je ujedno bio i kontrolna točka i krećemo u smjeru Donje Stubice zatim Stubičkih toplica. Skrećemo prema Sljemenu gdje se u mjestu Strmec odvajamo desno prema Kraljevom Vrhu, gazimo zadnje hupsere i preko Pojatna dolazimo u industrijsku zonu Zaprešića, svega par kilometara dijeli nas do cilja – restorana High Club.
Strava
