Brojimo sitno do polaska za Bormio i koristimo svaku priliku za bicikl. Kroz tjedan, kad smo na poslu, obično je sunce, dok za vikend koma vrijeme. Prognoza za ovaj nije bila nešto bolja, no bez obzira na vrijeme odlučujemo se za odlazak u Kranjsku Goru.
Aleksandar i Tomislav su već par dana gore i dogovaramo s njima dvije rute koje bi mogli odvoziti – Vršić, Predil, Tarvisio (prva ruta) i Podkoren, Dobratsch, Travisio (druga ruta)
Subota
Krenuli smo u subotu oko 5:45 u smjeru Ptuja. Tu cestu nimalo ne obožavam – na dosta mjesta cesta je koma, ograničenja na svakom mjestu i na našu sreću bez policije koja ista kontrolira. Dolazimo do Ptuja, radimo kratku pauzu na Petrolu kako bi uzeli kavu i korasan (namjerno je taj naziv). Vinjetu imamo i priključujemo se na autocestu prema Mariboru. Kratimo prema Slovenskoj Bistrici gdje smo ponovno na autocesti. Uslijedilo je par tunela, ograničenja od 100kmh, Ljubljana, skrećemo prema Kranjskoj Gori, prolazimo pokraj Bledajo (gdje ribice plivajo) izlaz Jesenice i “starom” cestom do Kranjske Gore. U totalu nešto manje od 3 sata vožnje uz jednu pauzu.
Po dolasku u Kranjsku Goru smještamo se u samom centru u apartmanu Pristavec, gdje su bili smješteni i Aleksandar i Tomislav. Ostavljamo stvari, pripremamo se za bicikl, a ono sunce koje nas je dočekalo je na putu za neko drugo mjesto i navlače se tamni oblaci. Pratimo svako malo promjene na radaru i dolazi sve gore i gore vrijeme. U međuvremenu javljaju se Matija i Ksenija da bi se pridružili na vožnji. Mijenjamo plan u nadi da s druge strane brda ne bude toliko loše vrijeme i odlučujemo odvoziti prvo drugu rutu.
Nevoljko krećemo iz Kranjske Gore, cesta je mokra, lagano pada. Čeka nas uspon na Wurzenpass (moj prvi alpski prijevoj, odvožen 2014. godine). U sjećanju je strmih 18% u dužini cca 3km. Odrađujemo to bez nekih prevelikih problema, no kiša se svakim “zavojem” pojačava.
Skupljamo se na vrhu i krećemo sa spustom. Spust koji je gadan po suhom i po lijepom vremenu, mi smo ga dodatno “zapaprili” kišom. Prva dionica, nova cesta, vozimo lagano i “previdno” stavljamo u drugu brzinu kako znakovi to preporučuju 🙂 Osjećam na spustu kako se polako počinje širiti miris kočnica, diskovi ili pločice, jedno se definitivno crveni 🙂 Kao šećer na kraju, imamo raskopanu cestu (zakrpa na zakrpi) i svako malo osjećaj da će ti volan ispasti iz ruku.
Na spustu se čekamo i stajemo na prvoj benzinski prije Villacha. Odradili smo tek 14km od planiranih 98. Čeka nas uspon na Dobratsch. Kratka pauza (da pljusak prođe) produžila se na stajanje u trajanju od sat vremena. Vijećamo što dalje – Dobratsch ili Arnoldstein i prema smještaju. Uspon na Dobratsch dugi je cca 15km i penje se na nekih 1700m nadmorske visine. Uspon nije problem odraditi, no mogli bi se dodatno pothladiti na spustu i odlučujemo kako je najbolje krenuti u smjeru smještaja.
Krećemo po pljusku i vozimo u smjeru Arnoldsteina. Bilo nam je dosta toplo putem i počeli smo se međusobno hladiti polijevanjem s vodom iz bidona 😀
Prelazimo granicu, prolazimo kroz tunel ( bez svjetla – specijalci ) i skrećemo desno na biciklističku stazu koja starom prugom vodi prema Sloveniji. Do same granice imamo lagani uspon uz par kraćih valova nakon čega dolazimo u Rateče (SLO) i završavamo spustom prema Kranjskoj Gori.
Dolazimo u apartman, tuširamo se i odlazimo u grad na kavu, kad ono vani – sunce 🙂 sjedimo na terasi i prži ga da ne možeš normalno gledati. Prekrasno popodne iskoristili smo za pranje bicikala i za odlazak na Lake di Fusine (donje) i večeru u Gostilni Viktor preko puta smještaja.
Nedjelja
Budimo se u pola 1, u 5 i konačno kad treba u pola 8 ujutro 🙂 Spremanje, odlazim u dućan, kupujem namirnice za doručak, nakon kojeg se pripremamo za polazak u 8:30, što smo ubrzo prolongirali i krećemo oko 9:15. Vrijeme za sad izgleda ok i nadamo se takvom cijelom putu. Odmah na startu nas čeka uspon na Vršič. Prolazimo pokraj jezera Jasna i preko rijeke Pišnica.
Uspon kreće lagano i onda samo podmuklo, uz kockice na svakoj serpentini do gore, ubaci pokoji nagib preko 10% (do 18% na mjestima). Uspon je kratki, ali slatki. Brojimo serpentine do vrha – ima ih 24 (od strane Kranjske Gore). Mihov dom, pa (šamar) 18%, Ruska kapelica, Koča na Gozdu, Tonkina koča na Vršiču mostić ovdje, mostić ondje i dolazimo do vrha – 1611mnv.
Radimo kratku pauzu i krećemo se spuštati prema Trenti. Na dosta mjesta su popravljali cestu i to je užitak voziti. Serpentina ima blagih, no ima i onih oštrih gdje se treba pošteno nagnuti. Lagano otpadaju ruke na spustu, no Trenta je tu i sad nam slijedi vožnja uz rijeku Soču prema Bovecu. Tendencija spusta, no puše nam vjetar u prsa.
Bez obzira na to sve, dosta dobro gazimo i dolazimo pred Bovec oko 12h. Nakon provjere prognoze, zaključujemo kako nam je najbolje preskočiti centar Boveca i da krenemo odmah na uspon na Predil. Računali smo na vjetar u leđa, ali i tu frajer roka u prsa. Nema veze, nismo na normu, vozimo lagano i uživamo u pogledu prema vrhovima oko nas koji su dodatno “začinjeni” oblacima.
Log pod Mangartom mjesto je gdje počinje zvanično uspon na Mangart. Ovaj put ga preskačemo, Aleksandar i Tomislav su ga odradili 2 dana prije uz tuširanje, nošenje bicikla što zbog snijega, što zbog odrona na samom kraju uspona.
U mjestu Strmec koristimo priliku kako bi napunili bidone i nastavljamo s usponom. Dosta je bilo egzotičnih vozila na usponu – Feral, Kurveta, Ralborđina, Audi… Bili su toliko brzi da ih nisam stigel poslikati 🙁
Dolazimo do Predilskog mosta – tamo je snimana reklama za novi Jaguar IPace. Nasmijemo se Mangartu i par kapi kiše nas tjera dalje u smjeru Predila i jezera. Talijanska granica se samo stvorila ispred nas i uslijedio nam je spust prema jezeru (Lago del Predil). Radimo tu kratku pauzu i istražujemo Sella Nevea ( ja sam to nazval Nivea).
Par km uz jezero po ravnome i blagi uspon na 1120mnv. Došli smo tamo i onak, reakcija je bila – To je to??!?! Spuštamo se malo dalje prema centru, kad ni tamo ništa posebno. Kad smo istraživali, vidjeli smo da je s druge strane uspon puno ljepši, no to bi dodalo dosta novih kilometara koje nismo bili u mogućnosti odvoziti, pošto je trebalo još autom za Varaždin.
Vraćamo se istim putem i kod jezera skrećemo u smjeru Travisia, prolazimo kroz Cave del Predil – rudarsko naselje, ne slikamo baš puno pošto imamo potencijalnu kišu za vratom. Tarvisio, Rateče, Kranjska Gora ruta je bila kao i dan prije, samo uz puno bolje uvjete.
Dan u Kranjskoj Gori završavamo pakiranjem stvari i povratkom u Varaždin uz nezaobilazno stajanje u Trojanama na kolačima i kupnjom krafni 😀
