2019 -- Triplo Učka

Krajem svibnja rezerviramo vikend 07-09. lipnja za probnu vožnju na Učku. Krećemo u petak nakon posla, kako bi u subotu rano mogao krenuti na prvi uspon.

Ustajem u 5:30min, tj. koju minutu iza i počinjem s pripremanjem bicikla i ostalih popratnih stvari. Apartman Villa Avena smješten je 1.2km od centra Ičića (na usponu za Učku). Spuštam se u sam centar i već na spustu primjećujem kako nisam uzeo naočale. Na usponu stajem kod apartmana, uzimam naočale i nastavljam s usponom. Prvi dio uspona išao je dosta dobro, nagib nije prelazio 10%, jedino na jednom dijelu kod Veprinca. Spajam s cestom kojom sam vozio na HardCro.u (iz Matulja) i nastavljam prema vrhu.

Isparila mi Učka i nepoznat mi je teren, ne znam što očekivati. Na HardCro.u sam taj dio vozio po noći i nisam baš obraćao pažnju na okolinu i teren kuda sam prolazio. Uslijedile su tri zahtjevnije sekcije – 13, 15 i 14%. Odradio sam to i stižem do Poklona. Domovi su mi već poznati i nastavljam prema odvojku za Vojak.

Uspon na Vojak bio je odličan – konstantno 9% nagiba, uzmeš ritam i peglaš samo. No, cesta je dosta loša, raskopana. Vojska bagerima sanira posljedice zime i cesta je puna kamenja. Dolaskom na Vojak, stajem kod telekomunikacijskog tornja i vojnog radara. Vadim mobitel, planiram slikati, kad ono sve pokriveno kamerama, vojnici šeću po krugu. Odustajem od slikanja, radim kratku pauzu, pri kojoj sam zaboravio da nisam na samom vrhu, već da postoji malo dalje vidikovac.

Nakon pauze krećem sa spuštanjem prema apartmanu na planirani doručak. Na spustevima sam, zbog loše ceste, dosta na oprezu, no očito ne dovoljno. Na pola odvojka prelazim preko kamenja i režem istovremeno obje gume.

Dva tjedna prije na 2. Tour de Kaj, kad je Nikola bušio vidio sam da imam zasušeno ljepilo, no jednostavno nisam reagirao i opremio se s novim. Dodatna teža okolnost je da imam samo jednu rezervnu zračnicu kod sebe.

Mijenjam zračnicu u zadnjem kotaču, prednju pokušavam nekako zakrpati, no to baš i nije bilo uspješno. U susret mi dolazi vojni kamion, no nemaju ništa što bi mi pomoglo da zakrpam gumu. Zaputio sam se pješice do domova, kako bi pokušao nabaviti ljepilo/zračnicu. Na Poklonu susrećem Švicarce koji su mi dali ljepilo i pokušavam zakrpati gumu. Obično je procedura, počistiš zračnicu, staviš ljepilo, zakrpu sve to strpaš u kotač, napumpaš gdje vanjska guma pritisne zakrpu i možeš dalje. No nažalost kako sam imao dvije rupe i to bočno, kontra pritisak nije bio ravnomjerno raspoređen (spoj gume i felge) i tu je puštalo. Vadim sve ponovno, krpam na novo, ovaj puta čekam neko vrijeme da ljepilo primi, stavljam sve unutra i nastavljam prema apartmanu.

Ono kad ne možeš više i počneš gurati na spustu 😀

Krpanje nije dugo izdržalo i na pola spusta mi opet prazan kotač. Nemam druge i nastavljam pješice. Prolazi me par automobila i jedan se zaustavlja – renđer Ivan koji me vozi sve do apartmana. Kako se na Učki dosta često gubi signal, propustio sam poziv kojim mi je Andrea htjela javiti da je Saša, u čijem smo apartmanu bili smješteni krenuo po mene. Dolazimo do apartmana, zovemo ga da se vrati nazad. Pojedem nešto na brzinu za doručak i odlazim do Matulja u dućan kako bi kupio nove zračnice i set za krpanje. Uz to sam dobio i ducktape i par papira koje mogu staviti između vanjske gume i zračnice.

Spuštanje s Učke i odlazak do Matulja i nazad potrošilo mi je dosta vremena i tek u 12h krećemo Andrea i ja na meni drugi i treći uspon, njoj prvi i drugi. Kako su mi bile i oštećene vanjske gume, stavljam papir s unutarnje strane da mi ne bi zračnica izbila van. Drugi uspon odrađujemo bez problema, no zbog loše ceste izbacujemo odlazak na Vojak i “gubimo” tu 12km i 400m visinske.

Spuštamo se do centra i krećemo na treći uspon. Pred kraj trećeg uspona osjećam kako se zadnja guma prazni. Papir je odradio svoju funkciju i zračnica nije probila van, ali je napravio druge probleme, kako je bilo aktivno trenje, napravio je dvije rupe na zračnici. Važem što je bolje, krpati ili staviti novu, odlučujem krpati, izbaciti papir i staviti duck tape s unutarnje strane gume (duck tape sam nabavio tek u Matuljima, bilo bi bolje da sam ga imao prije kod sebe).

Odradimo i treći uspon, spuštamo se oko 17h u apartman i slijedi odmor nakon odrađene vožnje. Plan smo realizirali po broju odlazaka, no nismo imali kilometre ni visinsku koje smo planirali i odlučujemo navečer to još malo začiniti i prošetati od Ike pa sve do Opatije (nekih 10km).

Nedjelja je bila dan za odmor i kupanje – no more je bilo još dosta hladno, pa nije baš da se uživalo u kupanju 🙂

Slijedi komplet remont kotača na biciklima, jer osim oštećenja vanjske gume, oštećen je i obruč same felge.

Strava