Nakon St. Moritza selimo u Mals – tiho, uređeno mjesto u južnom Tirolu koje slovi kao sjajna polazna točka za biciklističke izlete. Biciklom iz Malsa planiramo nekoliko ozbiljnih ruta – uključujući sve tri strane Stelvia, Ofenpass i kratki izlet do tornja kod Reschensee-a. Prije doručka spremamo stvari, a nakon doručka rješavamo još jednu sitnicu – preuzimanje veša koji je bio “zarobljen” jer se prostorija otvara tek u 9 ujutro zbog buke. Krećemo preko Zerneza, pa preko Ofenpassa i Sta. Marie, nakon čega slijedi dugi spust do Malsa.
Na sreću, i ovdje je soba bila spremna ranije od očekivanog – odličan start.
Mals i prvi pogled na Stelvio (iz Prata)
Za danas smo imali u planu Stelvio – legendu među prijevojima. Startamo iz Prata, udaljenog oko 6 kilometara. Meni poznat teren, ali Andrei je ovo prvi put da vozi ovu stranu. Ukupno nas čeka 48 zavoja, vrlo nepravilno raspoređenih. Početak uspona prolazi glatko – nova biciklistička staza nas odvaja od prometa, pa prva trećina do Trafoia ide ugodno i bez stresa.
Od Trafoia stvari postaju zanimljivije – ulazimo u šumu, teren je strmiji, ali držimo tempo. Dolazimo do točke gdje se uspon otvara – vidiš cijeli zadnji dio s preostalim serpentinama. Psihološki izazov: znaš gdje ideš, ali djeluje kao da nikad nećeš stići.
Na vrhu Stelvia radimo kratku pauzu, fotkamo se, i bez duljeg zadržavanja krećemo desno – prema Umbrailpassu, pa se spuštamo natrag u Sta. Mariu. Cesta je nedavno sanirana, spuštanje je glatko, ali cesta je uska, pa treba paziti na promet.
Natrag prema Malsu dolazimo autom poznatom cestom. No prije smještaja imamo još jednu obaveznu stanicu – najbolja slastičarna u mjestu. Iz prve je pronalazimo i sjedamo na kavu i sladoledni kup. Savršen kraj vožnje – i zasluženi.
U ovom smještaju također imamo dogovoren polupansion – večera funkcionira na principu da po dolasku ili na večeri odaberete što želite jesti sljedeći dan.
Opet Stelvio: Umbrail, Bormio i povratak
Nije nam ovo bilo u planu, ali ovdje imamo samo planirane dvije vožnje, a jedan dan više – to znači samo jedno bonus ruta – Stelvio, s dodatkom spusta u Bormio.
Start iz Malsa odmah uključuje ono što smo dan ranije uživali – spust prema Sta. Marii, ali ovaj put u suprotnom smjeru – znači uspon. Psihološki nije najlakše započeti dan time, ali brzo to rješavamo i ulazimo u Švicarsku.
Uspon na Umbrailpass je najkraći, ali i najstrmiji od tri koje Stelvio nudi. Drži tempo preko 10% većinu vremena, s tek jednom lakšom sekcijom. Tu si dajem malo oduška – pojačavam tempo, odvajam se od Andree i pokušavam “loviti” vrijeme – no čarolija je da je garmin iscrtao rutu s prečacima ( trail ) pa mi se teško orijentirati koliko ima do kraja.
S vrha Umbraila krećemo prema Bormiu – poznata strana, niz koju smo se više puta spuštali u prošlim godinama. Kratka pauza dolje za kavu i desert, i već smo spremni za uspon nazad. Sunce prži, ali tempo nam leži – 21 km uspona u ugodnom ritmu, bez previše prometa.
Na vrhu Stelvia opet kratka pauza za fotke i kavu. Spuštanje prema Pratu nije bilo idealno – cesta dosta loša, pojačan promet, i više zamor nego užitak.
Popodne iskorištavamo za obilazak Malsa – mirnog mjesta s neobično dobrom slastičarnicom, gdje opet završavamo dan. U sklopu smještaja imamo i brunch između 16 i 17 sati, s kavom i desertima, a navečer iskorištavamo i saunu.
Fun fact: na Stelviu je tih dana pao prvi snijeg. Ljeto u Alpama ima svoja pravila.
Ofenpass i toranj u jezeru
Ovo je trebao biti najveći krug iz Malsa – Ofenpass, Zernez, Scuol, kroz Austriju i povratak nazad. Prava tura kroz tri države. No, prognoza nije bila na našoj strani.
Plan B uključuje kraći izlet – ponovno preko Sta. Marie i Ofenpassa. Uspon je sličan kao dan prije: lagan početak, pa sekcija od 2 km s 8%, zatim zaravnanje i zadnjih 5 km u ritmu 8%. Sve odrađujemo solidno i bez zastoja.
Na vrhu gledamo u oblake i radare – Zernez i Scuol već lagano u kiši, pa donosiš onu odluku koja ti u tom trenu djeluje najpametnije: vraćamo se istim putem. Spuštamo se u dobrom tempu i dolazimo natrag na početnu točku.
No dan nije gotov. Drugi pokušaj: Rescia, poznata po tornju koji viri iz jezera – ostatku crkve iz potopljenog sela. Krećemo prema Resciapassu – zanimljiva cesta s cik-cak nagibom od 5% i stalnim pogledom na dolinu. Na kraju dolazimo do Lago della Muta, a uskoro i do samog jezera Rescia s legendarnim tornjem.
Plan nam je bio nastaviti prema Naudersu (Austrija), ali cesta kreće u ozbiljan spust, a mi se odlučujemo vratiti nazad. Slijedi još kratko slikanje kod tornja i vožnja prema Malsu.
Oblaci su sve bliže, temperatura pada, ali uspijevamo stići suhi. Za kraj, već standardno – naša slastičarna, pa popodnevni TdF, brunch, sauna i večera.
Mals nas je stvarno ugodno iznenadio – vožnje su bile raznolike, smještaj odličan, a tempo taman. Tri intenzivna dana koja su se odigrala točno kako treba – spontano, ali s osjećajem da ništa nismo propustili.