2020 - Lutanje Slovenijom - dio prvi

Otvorili su nedavno granice, konačno, jedva smo to dočekali. Nije nam trebalo dugo da počnemo planirati rute po Sloveniji.

Kak se veli – Željezo se kuje dok je vruće, odmah po otvaranju granica kombiniramo opcije za voziti po Sloveniji. Prošle godine smo “silovali” Areh, prošli sve moguće puteve prema gore i zasitili se tog uspona. Sada smo htjeli odvoziti nekaj kaj dugo nismo i tu je pala odluka za odlazak na Roglu. 

Nisam dugo bio gore i ova vožnja poslužila je kao ponovno upoznavanje uspona na Roglu – komplet sam zaboravil kak izgleda profil ( osim par fora mjesta gdje se pruža prekrasan pogled ).

Četvrtak, Tijelovo, idealan dan za odlazak na Roglu. Dogovor je bio da Andrea i ja dođemo u Čakovec u 7:30 i nađemo se s ostatkom ekipe – Aleksandar, Leo i Jurica, dok Saša dolazi direktno iz Varaždina u Slovensku Bistricu. Dok smo se svi polovili, krećemo već uhodanom rutom prema Ptuju, autima, ne 🙂 Za start smo odabrali Slovensku Bistricu i skoro sve sporedne ceste. 

U Sloveniji je normalan radni dan i prometa na cesti ima – možda malo povećani, ali dolazimo bez nekog prevelikog problema u Slovensku Bistricu. Parkiramo kod Gams Club kluba, stajemo na kavi i čekamo Sašu. Tko nije stal u tom kafiću/klubu nek svakak stane 😀 Zadržali smo se tu neko vrijeme, natočili bidone, pripremili bicikle i krećemo, za nas, neistraženim putevima prema Rogli. 

Put nas vodi prema Visolama, mjesto kroz kojeg se ide na Trije Kralji ( vrh između Rogle i Areha ), no ubrzo se odvajamo lijevo Prema mjestu Kostanjevec. Teren kojeg imamo je dosta valovit i do mjesta Zreče ( nakon kojeg uskoro počinje uspon ) imamo cca 22km i 500m uspona 🙂

   

Dolazimo do Loške Gore i počinje nam uspon. Tu se već tradicionalno 😀 odvajamo – Aleksandar, Leo i Jurica odlaze naprijed, Saša malo iza i Andrea i ja ostajemo na kraju. Par brojki oko uspona –  14km dugi uspon, savladava se 1025 m uspona i prosječni nagib je 7.8%. 

  

Prvi dio počinje s prekrasnim nagibom od 10+ % i ne spušta se 🙂 Vrtimo pedale i pratimo na cesti oznake koje nam govore koliko još do vrha. Na sedmom kilometru radim kratku pauzu za slikanje i snimanje video isječka ( to je jedno od onih mjesta s prekrasnim pogledom ).

U daljini, vidimo da su počeli dolaziti neki tamni oblaci i nadamo se da ne bude kiše, jer samom pojavom tih oblaka temperatura je počela padati s nekih 20°C prema 10°C. 

Zadnji dio uspona je malo blaži i tu koristimo priliku da malo ubrzamo prema samom vrhu. Dolazimo par minuta iza ekipe i sjedamo na terasu na kojoj baš i nema sunca 🙁

Kava, piva, desert ( kako je kome odgovaralo ) i spremamo se na (ne)ugodan spust. Cesta je super, u dosta dobrom stanju s par oštrih zavoja koje nije problem proći, neugodni dio je u toj hladnoći 🙂

Prvi dio spusta frižider, ne osjećam prste, majica skoro pa prozirna, a windstopper se grije u toplom autu 😀 No, ubrzo, kak smo se spuštali niže, temperatura je “rasla” i postajalo je ugodnije. 

   

Nakon spusta, put na dalje vodi u Slovenske Konjice, zaobilazimo centar i idemo u smjeru Boča. Leo se smjestil na početak grupe i odlučil je držati dosta visoki tempo (40kmh+) 🙂
Letimo kroz Blato, Loče, Zbelovo, Poljčane gdje se odvajamo desno ( da još zaokružimo ). Kratku pauzu i predah imamo kod dvorca Štatenberg – slikanje, stavili nekaj u “kljun” i nastavljamo dalje istim tempom 😀

Naletili tu na neke radove i bil je šumarski kamion – natovaren do zuba. Koristim priliku i “primem” ga, držal sam neko vrijeme, no ubrzo je skretal s te glavne ceste. Šteta kaj sam ga samo ja primil, bil je lijepa zavjetrina i bez problema išlo 55kmh+ 🙂 Problem bi jedino bil da je naglo zakočil 🙂

Zadnji dio do Slovenske Bistrice imamo jaki vjetar ( bočni i u prsa ) i borimo se tu da držimo tempo s ekipom naprijed. Dolaskom u Slovensku Bistricu pakiramo stvari i krećemo lagano prema doma 🙂

Nismo imali mira nakon odlaska na Roglu i planiramo novu vožnju, ovaj puta okolica Celja i Laškog. Za takvu rutu obično biramo za start Krapinu ili Đurmanec, no ovaj put malo kratki s vremenom, biramo polaznu točku Rogatec 🙂

Ruta na papiru izgleda odlično, što nas u stvarnosti čeka, ne znamo, jer nismo vozili tom dionicom 😀 Od nas 5 u inicijalnom dogovoru, na start stižemo samo Aleksandar, Filip i ja – tri kralja 😀 Kavu prije starta popili smo u sklopu kafića od Mercatora, dečki se opskrbili bananama, a ja sam uzeo uz bananu i sendvič – doručak je nekako brzo popustio. Razvlačimo se malo i krećemo tek oko 10 sati.

Iz Rogateca do Celja, nažalost, vozimo po glavnoj cesti – nismo tu imali previše opcija za obilaženje istih a da ostanemo u granicama planirane kilometraže. Putem imamo par malih hupsera vozimo malo po biciklističkoj stazi, malo po cesti – koja je bila dosta prometna. Dodatno nam je tu dionicu uljepšao i vjetar u prsa.

Vidim da se približavamo nekom većem mjestu, ali nigdje table, da bi kasnije skužio da smo stigli u Celje. Prolazimo Mostom preko Voglajne, vozimo kratku dionicu kroz grad i mostom preko Savinje izlazimo iz grada. Sad kada pišem ovaj tekst, vidim na karti da smo prošli blizu ušća Voglajne u Savinju.

Izlazimo iz Celja i put nas dalje vodi pitomim cestama uz Savinju do Prebolda, tu malo smanjujemo tempo kojeg smo imali na početku i uživamo u prirodi koja nas okružuje. Poslije Prebolda, čeka nas prvi od četiri dužih uspona – cca 7.8km dužine, pristojnog nagiba – 7%. Šteta što je većina ceste u šumi i ne otvaraju se nikakvi pogledi u daljinu. Dolaskom na vrh (722mnv) radimo kratku pauzu za točenje vode. 

Slijedi nam spust u Trbovlje. Stajemo na prvoj serpentini za kratko slikanje. U daljini i kotlini vidimo neko “mini” mjestašce – Trbovlje. Toliko smo visoko da je teško percipirati veličinu. Nastavljamo se spuštati, obično pratim cestu na Garminu, kako bi se stigao pripremiti za nadolazeći zavoj, no ovdje je to bila nemoguća misija. Dosta brze izmjene serpentina s velikim ( negativnim ) nagibom, japanskim standardom ceste – samajama uništile su onaj doživljaj s početka spusta. 

 

Naklikao sam tu na pamet rutu i spustom u Trbovlje, vidim da imamo “trag” prema dolje i ponovno prema gore – odnosno jednom ulicom išli do rotora u kojem smo se okrenuli i drugom ulicom nazad prema zacrtanom putu. Tu radimo kratku pauzu u kafiću Palma koji se nalazi u sklopu tržnice. U blizini je i pekara – s dosta velikom ponudom proizvoda, uzimam tu lisnato s jabukom. 

  

Kod planiranja rute, Filip je vidio na karti da ima neka lijepa zavojita cesta na Boben. Inicijalna ruta trebala je iži na Zidani most i Laško, no ubacili smo tu dva hupsera 🙂
Lijepo ohlađeni u nogama krećemo na uspon na Boben i stvarno je lijepa, zavojita i na mjestima strma cesta 🙂 No, nakon svakog uspona dolazi spust – ovaj put super cesta i uživamo. Dolazimo u Hrastnik i opet hupser – ironija mjesto Dol pri Hrastniku, a mi na usponu, opet nam je uslijedio super spust i dolazimo u Rimske Toplice gdje skrećemo lijevo prema Laškom i zacrtanoj pivi 🙂 Opet smo uz rijeku Savinju. Vodim jedan dio naprijed, osjećam se super i jurimo, možda i malo previše. Opet dolazimo na neke radove na cesti, dosta duga kolona čeka na zeleno i dosta automobila iza nas – nije bilo baš ugodno voziti, no stisnuli malo jače i proletili taj dio. 

Dolaskom u Laško primijetili smo stari grad Tabor i vijećamo idemo li ili ne do njega – mogao bi biti super pogled? 😀 1km uspona, 11% prosječnog nagiba pogled i nije bio nešto. Spuštamo se u centar i stajemo u pivnici na kavi/pivi. Jedini hrabri bio je Filip, Aleksandar i ja bili na ledenim kavama. 

Nakon pauze krećemo u smjeru Šentruperta nad Laškim zadnji veći hupser na vožnji – ova dionica su nam sve neke uske i malo prometne ceste i to nam odgovara. Par serpentina na kraju i dolazimo na vrh uspona. Kamo god da se okrenete super pogled, opet prekrasan spust i stižemo u nizinu. Kratio sam tu rutu prilikom planiranja i dodao jedan prečac – naravno, bilo kakvo kraćenje i prečaci krate samo kilometre, a u većini slučajeva dodaju dosta visinske. Takav je bio i ovaj, kratki slatkiš u s maksimalnim nagibom 16%. Pred samim krajem uspona ugasio mi se garmin, sam od sebe, nešto se pomotalo. Palim ga nazad i na svu sreću, nastavljam tu gdje smo stali 🙂 

Prolazimo kraj Slivniškog jezera, koristimo priliku da natočimo vodu, malo pofotkamo i nastavljamo dalje u smjeru Huma na Sutli. Cesta nas dalje vodi nekom kotlinom bez prevelikih uspona i tendencijom spuštanja. 

Dosta sam pio vode tijekom vožnje, a nisam jeo puno i tu sam počeo osjećati da sam prazan i da bi trebalo nešto prigristi. Putem baš i nemamo nekih pekara, vozim kroz manja mjesta. Dolazimo u Sodnu vas, do rijeke Sutle i vozimo uz samu granicu. 

Tu mi Filip uskače s voćnom čokoladicom i malo dolazim k sebi 🙂

U planu nam je bio još odlazak na Mali Tabor, no moramo u hodu promijeniti rutu, jer je granični prijelaz bio zatvoren. nastavljamo dalje cestom, dolazimo u Rogašku Slatinu. Tamo iniciram pauzu na benzinskoj za IsoSport i kroasan 🙂

Dolaskom u Rogatec završavamo vožnju sa 158km i 2.123 visinske. 

Kako nismo cijeli dan ništa konkretnog pojeli, dogovaramo da ćemo stati u Lepoglavi na večeri – restoran Ivančica. Jeo sam tamo već par puta i hrana je ugodno iznenađenje – cijenom povoljna i ono najbitnije ukusna.

Lijepo je ovak naklikati rutu i odvoziti neke nepoznate ceste. Svaki put kad smo bili na vrhu od ovih uspona koje smo odradili, vidjeli smo na susjednim bregima puno cesta i definitivno ima još stvari koje se mogu vidjeti i odvoziti u tom kraju. Ako vas put nanese tamo, definitivno ne možete fulati s odabirom rute.