Polazak je planiran za petak. Vremenska prognoza nikako nije na našoj strani – petak poslijepodne i subotu ujutro najavljena je dosta jaka kiša. No, bez obzira na sve plan i dalje ostaje isti i krećemo ujutro u 4:30 prema Logarskoj dolini. Put nas vodi prema Ptuju gdje se uključujemo na autocestu i vozimo sve do izlaza Šentrupert i nastavljamo lokalnim cestama do smještaja. Smještaj smo rezervirali u planinskom domu Majerhold – smješten iznad Logarske doline na 2 km od austrijske granice – prijelaz Pavličevo sedlo.

Prilikom planiranja rute za prvi dan odabrali smo smjer kontra smjeru kazaljke na satu, dok je za drugi dan smjer rute bio u smjeru kazaljke na satu. Na prvu nismo detaljno gledali kuda ruta prolazi iz razloga što baš i nije bilo puno mogućnosti oko promjene (rijetke su ceste).

GPX datoteke smo “provukli” kroz weatherbagel servis i vidjeli da postoji mogućnost da izbjegnemo najavljenu kišu.

Petak (Dan1)

Po dolasku do smještaja ostavljamo automobil, pripremamo bicikle i krećemo s rutom za prvi dan. Polazak je u 8 sati, dosta je svježe, slijedi nam spust i brinemo se kako ćemo se zagrijati, no ubrzo nakon spusta pojavljuju se mini hupseri. Svako malo putem novi vidikovac na kojima saznajemo da se vozimo solčavskom panoramskom cestom.

  

Postoji priča vezana za navedenu cestu – Priča o dječaku koji traži svoje ovce.

Krištof, pastirski dječak ostavljen na pragu kao beba nakon teške poplave uzrokovane od strane zmaja Lintvera, izgubio je pet ovaca u teškim olujama tijekom noći. Kreće na cestu i traži pomoć dobrih ljudi, posebice djece koja vide stvari koje odrasli više ne mogu vidjeti. Već duže vrijeme stari Lintver probijao je zid između Klemenče peči i Orlovec grebena koji je zadržavao jezero. Dječak obećava lijepu nagradu svima koji mu pomognu vratiti izgubljene ovce na okup; natrag u Solčavu.

Priča o Krištofu  i mladom zmaju Lintver je priča o odnosu čovjeka i tajanstvene i nekontrolirane, ali lijepe prirode. Priča o uzajamnom poštovanju i snažnoj snazi, koja govori da moramo poštivati prirodu i njene zakone kako bi živjeli puni, zadovoljavajući i uspješni život i hrabro inzistirati na putu unatoč poteškoćama.

Vozeći se cestom, stajanjem na svakom vidikovcu, odjednom ispred nas nestaje asfalta i počinje makadam. profil te ceste je ravnica  s blagim usponima i spustevima i na početku nam ne predstavlja problem za vožnju. No s vremenom nam stvara osjećaj nelagode. Tu i tamo se pojavi asfalt, no on je samo kad naiđete na kuće kako bi smanjili prašinu. Kako je bio petak, cesta je bila dosta prometna (traktori, kamioni, automobili), svako malo neki radovi – priprema trupaca, postavljanje zaštitne ograde…

Nakon 16km vožnje počinje dosta strmi spust dužine 6km – naravno po makadamu. Nagib na mjestima iznosi -12% što s činjenicom da smo na cestovnim biciklima i uskim gumama nije baš najsretnija kombinacija.

Na 30-om kilometru dolazimo u Črna na Koroškem i nakon kratke pauze preko hupsera nastavljamo prema Austriji i Bleiburgu. Kratko stajanje produljujemo mijenjanjem zračnice – na spustu po makadamu Brane je negdje prerezao vanjsku gumu. Prvi kilometri kroz Austriju su nam poznati od putovanja – “Kroz sedam država – biciklima do Švicarske”.

Put nas, uz rijeku Vellach, vodi prema Bad Eisenkappel (Železna kapla) gdje počinje uspon na prijevoj Seeberg. 5 kilometara prije kraja uspona i samog prijevoja skrećemo lijevo na Pavličevo sedlo. Uspon počinje na 880 mnv dužine je 5km s prosjećnim nagibom od 10.4% dok maksimalni nagib iznosi 23%. Vrijeme nije moglo biti bolje – blago oblačno i malo hladnije nego je to bilo u dolini kroz Austriju što nam je olakšalo uspon na Pavličevo sedlo. Dolaskom na vrh, uslijedio nam je spust do smještaja.

Kako smo ujutro ranije kretali, nakon raspakiravanja stvari, pranja bicikala, ručka i razgledavanja “dvorišta”, poslijepodne smo iskoristili za odmor za sutrašnju vožnju. Vremenska prognoza i servis, pokazalo se, bili su točni – taman po dolasku do smještaja počela je kiša.

Subota (Dan2)

Jutra su u planinama uvijek svježa, spavamo na 1150mnv – temperatura ujutro je 14°C. Isprobali smo par varijanti oko vremena polaska na vožnju zbog vremenskih (ne)prilika. Kako smo se trebali odjaviti tokom dana, a bila je planirana duža ruta, odjavu radimo odmah ujutro. Sve smo stvari prebacili u auto i krećemo.

Ruta nas danas vodi u smjeru Logarske doline. Na početku imamo duži spust, uz kraću pauzu na početku Logarske doline nastavljamo prema Solčavi gdje stajemo i radimo pauzu za doručak. Putem imamo tmurne oblake dok na mjestima nailazimo i na mokru cestu. U mjestu Luče skrećemo u smjeru mjesta Podvolovljek gdje nas čeka jedan manji prijevoj. Na prijevoju nastavljamo ravno prema Kamniku, dok je moguće i skrenuti desno (makadamski put, 2 km) gdje dolazite na parkiralište od kojeg dalje možete pješice ili MTB biciklima na Veliku i/ili Malu planinu.

Obično obožavamo spuštanja zavojitim cestama, no na ovom spustu ne divljamo i idemo polakše zbog niže temperature i činjenice da smo “mokri” od uspona. Tu i tamo proviruje koja zraka sunca i lagano nas grije. Spust je dug cca 22 kilometra i dolazimo u Kamink gdje radimo kraću pauzu.

Podgorje, Moste, Klanec, Cerklje, Visoko, Tupaliče i gotova je ravnica koju imamo na današnjoj ruti. 

Uz rijeku Kokru nastavljamo dalje po kotlini prema Jezerskom (Spodnjem i Zgornjem). U Zgornjem Jezerskom radimo kratku pauzu za “ručak”. Kako mi pauziramo, vrijeme se mijenja i sunce počinju zakrivati tmurni oblaci i pojavljuju se sitne kapi kiše. Kratimo pauzu i krećemo dalje.

Sitne kapi prelaze ubrzo u pljusak i primorani smo napraviti kratku pauzu na autobusnoj stanici. 20ak minuta pauze i krećemo dalje. Cesta pliva u vodi, tu i tamo pada koja kap, no vozimo. Slijedi nam uspon na Seeberg (prijelaz spomenut od prethodnog dana). Mokra cesta, hladniji zrak i mi vrtimo pedale. Serpentina po serpentina i dolazimo do vrha. Punimo na novo bidone i krećemo na 5 kilometara dug spust gdje skrećemo desno i idemo OPET na Pavličevo sedlo.

Ne, nije nam bilo dosta jednom, morali smo ponoviti – u namjeri da napravimo bolje slike, da ga doživimo u potpunosti. Slikanje nam je bilo uskraćeno zbog novog pljuska kojeg smo imali na usponu. Negdje na pola uspona propustile su gamaše i voda je došla u tenisice – nikako lijep osjećaj, potogovo kad se uzme u obzir da smo gore imali visokih 12°C i spust od nekoliko kilometara prema smještaju.

Današnja prognoza i vremenski plan nisu bili kako smo zacrtali/željeli, no odvozili smo. Ono sve što smo doživjeli i vidjeli u 100 kilometara nije moglo pokvariti ovih zadnjih 20.

Bicikle stavljamo na nosač, presvlačimo se u “civilno” i krećemo prema doma.

Summary:

• 2 dana,
• 2 vozača,
• 2 kruga,
• 2 puta Pavličevo sedlo

Puno dvojki, no zbog oblika koji ta dva kruga čine ovu vožnju nazivam Logarskom osmicom.